Razgovor s Nepoznatim
Uči u tebe Bože nekada je zastrašujuće, divno i nedokučivo, ne znam što vidim i čujem, premalo toga znam a previše toga slutim, obasjan tvojom inteligencijom, pretpostavljam i osjećam ono što ne znam i zato je tako lijepo.
Bezgraničnost nepostojećeg prostora i nemogućnost dohvaćanja to te čini nepodnošljivim. Osjećam ono što ne vidim, a ono što vidim ne slutim. Tvoja objava beskrajna je, kao da se vozim u nečem što ne mogu dohvatiti. Pomaknulo se nešto u meni nešto što mi daje da vidim jasnije. Put kojim me vodiš nestaje jer nema znakova, što to govoriš da čujem nečujno? Činiš me onakvim kakav jesam, nebitno je savršeno ili nesavršeno.
Biti vođen nedokučivim, biti s Tobom jest Biti. Netko je isključio prekidače povezivanja s nebitnim i nestale su spone prijepora. Rat ne može stati dok je povezanost sa svijetom jaka.
Dok sam bio u molitvama samostana, pećinama Tibeta, uvijek si bio tu, osjećam to. Vračajući se tebi uvijek prolazim kroz vlastitu smrt, vratio sam se da bi ponovno osjetio njen miris i njenu čistoću prelaska. Prijelazi su mučni kao i vraćanje.
Utonuti u tebe početak je i kraj. Nastanak i završetak jedna je točka, a dva pogleda, zavisi s koje strane gledaš. Sa zemlje vide se počeci i završeci, s druge strane ne postoje. Vidjeti tvoju bezgraničnost ne veže me svijet koji ostavljam iza sebe. Što govoriš a što ustvari čujem? Kada govoriš onda nastajem u tišini, kada se pitam ostaje samo ovaj svijet. Pitanja su ovaj svijet, tišina je glazba za srce.
Autor: Nikola Žuvela, jyotish savjetnik i terapeut
Vir članka
Ostavite vaš komentar