RAZLIKA IZMEĐU POZITIVNOG MIŠLJENJA I RUŽIČASTIH NAOČALA Jedno od pitanja na Ut…
RAZLIKA IZMEĐU POZITIVNOG MIŠLJENJA I RUŽIČASTIH NAOČALA
Jedno od pitanja na Utočištu u vezi sa tzv. pozitivnim mišljenjem, ponukalo me je da ponovim tekst od prije 2 godine u kome sam probala razjasniti tanku liniju između ružičastih naočala i pozitivnog mišljenja.
New Age kao masovni pokret je donio čitavu poplavu novih svjetonazora i načina percipiranja svijeta oko nas. I dok su jedni bili stimulirajući i djelovali kao pogonsko gorivo da se odlijepimo od starih i teških (prevashodno negativnih) mišljenja i pogleda na svijet, kojima su nas učili naši roditelji, društvo, škola itd..dotle su drugi otišli predaleko i nastojali nam servirati svijet u kome negiramo bilo šta što je negativno. Ovi potonji nametnuli su nam tzv. ružičaste naočale koje "zapovijedaju" da nećemo slušati, vidjeti ni govoriti bilo šta što predstavlja negativan dogadjaj u svijetu ili još gore – u našem životu. Ovaj koncept se brani tezom "ako ne čujem i ne vidim zlo, ono će samo otići ili će nestati". A i ako ga vidim, negiraću ga, to je samo pokušaj mračnih da me skrenu s mog duhovnog puta koji je pun Svjetlosti, Ljubavi, andjela, arhandjela, vila i jednoroga koji će me spasiti od tog istog zla. Neću da se punim vijestima s tv-a jer su one negativne, itd…
I onda se potpuno prestanemo informirati na bilo koji način, bez obzira radi li se o mainstream ili alternativnim medijima kojih je sve više u svijetu i koji pokušavaju doseći pravu istinu, a ne ono što nam se samo servira kao istina. Dakle, zaista moramo birati, (a to važi i za jednu i za drugu grupu ljudi), šta unosimo u sebe od informacija i podataka. Zato, budimo pažljivi šta ulazi u naš život. S druge strane, ne zatvarajmo sva čula u želji da negiramo zlo, priznajmo da ono još uvijek postoji na ovoj planeti i hrabro se suočimo s njim.
No, ljudi s ružičastim naočalama, umjesto toga, okruže se svojom zamišljenom rajskom baštom u kojoj leptirići po vasdan lete po zraku, cvijeće miriše, a mi sretniii, u Božiju mater… Sve dok nas ne lupi po glavi! A lupi nas neki negativan dogadjaj u vlastitom životu. Onda se uplašimo, kukamo i Boga molimo da nam donese rješenje, sve i dalje bivajući na silu radosni, na silu veseli, na silu pozitivni. A život nastavi udarati toljagom. No, mi i dalje govorimo kako će to proći i pozovemo andjele i druga bića da nam pomažu. No, naš roblem, (sram ga bilo zbog nepoštovanja pozivanja naših andjela i jednoroga), nikako da ode. Još se i pojačava.
Šta želim reći? Ružičaste naočale nam lijepo sklone pod tepih sve naše blokade, nedostatke, loše osobine jer smo mi u medjuvremenu izmedju ganjanja leptirića po našoj unutarnjoj rajskoj bašti, zaboravili da moramo obaviti jednu ozbiljnu stvar – raditi na sebi. Vidjeti vlastito "zlo" oličeno u odbijanju da se suočimo sa vlastitim negativitetima, našoj ljenosti, otporu prema postojećoj stvarnosti, neprihvatanju stvari onakvim kakve jesu u našem životu, te napose nesposobnosti da vidimo šta se ispod površine pojavnih stvari.
Za razliku od ovih, ljudi koji gaje Pozitivno mišljenje ne negiraju stvarnost u kojoj živimo. Oni znaju da je pozitivno mišljenje, osjećanje i govorenje imperativ, ali do njegovog ispunjenja ne dolazi zato što neće da vide stvarnost onakvom kakva jeste. Oni imaju dovoljno hrabrosti da pogledaju u sebe, vide vlastite nedostatke, zavrnu rukave i rade na sebi. Isto je i sa vanskim svijetom – posmatraju ga širom otvorenim očima, traže i usvajaju informacije koje rezoniraju s njihovim unutarnjim bićem, a one koje nemaju takav efekat – stavljaju pred sebe i analiziraju. Ono što u nama izaziva bilo kakvu žešću emotivnu reakciju u obliku ljutnje, straha, odbijanja, itd…predmet je rada na sebi. Nisu negativne vijesti krive niti negativni dogadjaji što mi tako burno reagiramo. Stvar je u nama i u voljnosti da čistimo sve što u nama nije Ljubav i Svjetlost. Ako imamo strah od mogućeg novog rata, trebamo sjesti sebe pred sebe i ozbiljno se pozabaviti tim strahom u cilju njegovog rastakanja. No, za to je potrebno imati i hrabrost i želju da sebe vidimo istinski onakvima kakvi jesmo. Ljudi s pozitivnim mišljenjem istodobno rade na manifestiranju boljeg života za sebe i sve druge, ustrajno kao korov čupaju iz sebe sve što nije zasnovano na onoj istoj Ljubavi i Svjetlosti koju toliko spominju oni prvi, s ružičastim naočalama. Znaju da jedino tako mogu zaista dosegnuti cilj – da na koncu na ovoj planeti istinski zavlada Ljubav, Mir i Svjetlost. No, da bi se ostvario taj globalni cilj, mora se poći od pojedinca. Ako svako od nas radi na sebi, tada taj skup pojedinaca stvara kritičnu tačku odnosno fenomen "stotog majmuna" i čovječanstvo konačno prelazi na onaj nivo vibracije koji je potreban da bismo zajedno s planetom načili taj gigantski skok – prelaz u višu dimenziju postojanja.
Drugog puta nema. I raduje me da je tako. Kada raščišćavamo laži i sve što nije istina i ljubav u vlastitom životu, istodobno, pridodajemo kolektivnom pozitivitetu. Zato, gajimo pozitivne stavove, mislimo dobro i o sebi i o drugima, vidimo prvo dobro u svakom, idimo s dobrim namjerama prema drugima, ali ako nam oni ne uzvrate na isti način, nemojmo stavljati ružičaste naočale. Nadjimo svoju lekciju u tome, usvojimo je i bit ćemo bogatiji za još jedno zrnce Univerzalne Mudrosti kojoj svi težimo. Jedno je sigurno – ružičaste naočale nas samo udaljavaju, a nikako približavaju toj istoj Mudrosti.
Namaste!
Jasna Luminus –
Utočište – Sanctuary
Ostavite vaš komentar