RIJEČI KOJE IZGOVARAMO – KAKVU PORUKU ŠALJU UNIVERZUMU? Ponavljam dio teksta iz…

RIJEČI KOJE IZGOVARAMO – KAKVU PORUKU ŠALJU UNIVERZUMU?

Ponavljam dio teksta iz časopisa Nexus, koji sam objavila prošle godine jer izuzetno dobro obrađuje tematiku manifestiranja riječima i mislima. On se nadovezuje na prethodni tekst na Utočištu "Tvoj stav je zakon".

Svakog trenutka svakog dana, svake nanosekunde, mi sudjelujemo u kreiranju stvarnosti koje smo svjesni ili nesvjesni. Onoliko koliko smo svjesni, obraćajući pozornost na svaki trenutak uz puno ljubavi, ta naša kreativnost odražava lakoću i ljepotu naših iskustava. Na nesvjesnoj razini reaktivno i retrospektivno otkrivamo strašnu ruku koja je izrežirala dramatične sekvence našeg postojanja. Pitamo se kako to da se određeni ljudi, mjesta i okolnosti pojavljuju u našim životima. Neka od tih iskustava pritom donose mir i radost u naš život. Neka, pak, donose tugu i bijes. Ta se iskustva najvećim dijelom čine kao nasumičan niz događaja nad kojima, čini se, imamo malo ili nimalo kontrole. Stoga se osjećamo ili sretno ili kao žrtve.

Razni vjerski i duhovni tekstovi odavno već ukazuju na to kako svatko od nas može kreirati i uistinu i kreira stvarnost. Da bismo razumjeli moć izgovorene riječi razmislimo o sljedećem: „U početku bijaše riječ“ (‘riječ’ pritom znači ‘izvorna harmonija’, prema Ivanu Evanđelistu iz prvog stoljeća nove ere) „i riječ bijaše u Boga“, stoji u Ivanu 1:1. „A onda reče Bog: ‘Neka bude svjetlost’“, kaže Knjiga Postanka 1:3. Budisti tu prvobitnu harmoniju zovu „OM“. Treba osvijestiti da je svaka riječ sastavljena od slova, a svako slovo ima svoj glas, ovisno o tome je li konsonant ili vokal. Kada kombiniramo razna slova u riječi i te riječi izgovaramo, to je slično pritiskanju nekoliko tipki na glazbenom instrumentu da bi se dobila kombinacija nota. Kada se takve note kombiniraju, one se sjedinjuju u vibracijski glazbeni akord. Ima li to smisla? Određene riječi same po sebi vibriraju intenzivnije od drugih. Rezultat je to da postajemo osjetljiviji na stvari, na vlastite misli.

RIJEČI: "TREBAM" I "ŽELIM"

Počinjemo obraćati pozornost na riječi koje biramo u komunikaciji, kako one utječu na ljude, te slušamo kako komunikacija drugih ljudi utječe na nas. S takvom sviješću odjednom nam je paradoksalno neobično kada nam prijatelj na poziv na sudjelovanje u nečemu što smo mislili da će mu se svidjeti kaže: „Ne, rado ću doći“ ili „Ne, to je sjajna ideja.“ Slično tome, počinju nas iscrpljivati ciljevi koji kažu „Trebam zaraditi više novca“, „Trebao/la bih imati boji posao ili karijeru“, „Moram…“, „Mislim da moram…“ (o čemu god da se radi). Ponekad nas obraduje i osnaži uzbuđenje kada možemo reći „Zaradit ću više novca“ ili „Biram bolji posao ili karijeru“, „Hoću…“, „Želim…“ (o čemu god da je riječ). U čemu je razlika? Razmislimo načas o riječi ‘trebati’. Kada pomislite na tu riječ ‘potreba’, je li vam ona bliža definiciji obilja ili nedostatka? Ako, kao i većina, zaključite da je bliža značenju nedostatka, evo onda još jednog pitanja: ako je riječ ‘trebati’ bliža značenju nedostatka, je li ta riječ bliža definiciji ljubavi ili straha? Ako je vaš odgovor ‘strah’, kao što je slučaj kod većine, zapitajmo se onda je li riječ ‘strah’ bliža odgovoru ili reakciji? Ako ste poput većine, onda će vaš odgovor biti da je strah bliži reakciji.

Pročitaj  SIRIUS: from Dr. Steven Greer - Original Full-Length Documentary Film (FREE!)

Taj proces logičke dedukcije i granulacije temeljnih definicija riječi, jačaju shvaćanje da kad god mi ili netko izgovori riječ ‘trebati’ (trebao bi, mora) u kontekstu naredbe usmjerene prema nekoj kreaciji, mi tada dajemo oblik nekoj budućoj mogućnosti iz namjere koja počiva na strahu, nedostatku i/ili reaktivnosti. Taj paradoks postaje frustrirajuće očit kada nastavljamo tražiti ili zahtijevati pozitivniju budućnost korištenjem tih riječi koje su definirane strahom, nedostatkom ili reakcijom. U biti, ono što želimo uvijek se čini nedostižnim, iako tu svoju želju objavljujemo sve glasnije i prodornije.

RIJEČI: "JA BIRAM"
Razmotrimo sada na trenutak četiri nove riječi koje se koriste za izražavanje zapovijedi: ja ću, ja biram, ja hoću, ja želim. Kada razmislite o uporabi tih riječi za prizivanje neke buduće mogućnosti, čine li vam se one bliže obilju i osnaženju ili pak nedostatku? Ako ih više povezujete s obiljem i osnaženjem, jesu li bliže ljubavi ili strahu? Ako su bliže ljubavi, jesu li onda bliže odgovoru ili reakciji? Biranje zapovjednih riječi koje odražavaju autoritet namjere ili samoosnaženja odraz je svjesnosti i aktivnog sudjelovanja u kreaciji. S druge strane odabir riječi koje označavaju zapovjedi, a koje se temelje na strahu i nedostatku, odraz su nesvjesnog biranja između onoga što netko u načelu ne želi kreirati. To je poput junaka koji želi napustiti selo i otisnuti se u potragu za svojim snom, ali ipak iz straha od nepoznatog ne skupi dovoljno hrabrosti da učini prvi korak.

Pročitaj  MEDITACIJA "LAVLJA VRATA" Pošto je danas, 08.08., duhovno i energetsk...

Biranje zapovjednih riječi kojima se izriču samoosnaženje i autentični izbori odraz je mudre namjere da se stvori nešto na temelju krajnjeg cilja onoga što osoba zapravo ne želi stvoriti. Ta čista voljnost može se u načelu usporediti s junakom koji odlazi iz sela u potragu za svojim snom te koji se nakon što prijeđe most nakon kojeg više nema povratka hrabro okreće iza sebe i taj most pali do samih temelja, rušeći tako svaki oblik povratka u prošlost. Čovječanstvo se, čini se, nalazi na prekretnici, odnosno u razdoblju tranzicije kada od ‘persone’ – što na latinskom znači ‘puhati zrak kroz masku’ – postajemo ‘heretici’, što na latinskom znači ‘oni koji znaju da mogu birati’. Ako pažljivo slušamo svoju unutrašnjost možemo postati snažniji, stvoriti uzbudljive nove mogućnosti i omogućiti ostvarenje najveće želje svoga srca.
Nexus-Svetlost




Jasna Luminus –
Utočište – Sanctuary

Ostavite vaš komentar
Komentar
Ime
Email