Samo vezanje pažnje uz ritmičku tjelesnu funkciju vodi do spontane spoznaje

Priroda uma je kretanje od objekta do objekta jer se tako e g o održava u životu. Rješenje je paradoksalno: N e n a p o r n o sažimanje pažnje

SAMO VEZANJE PAŽNJE UZ RITMIČKU TJELESNU FUNKCIJU VODI DO SPONTANE SPOZNAJE

B u đ e nj e se odvija preko tri organa: za kretanje, govor i gledanje. To zovem „Malo trojstvo “.

Svejedno je da li ste teist, ateist, gnostik, agnostik ili deist. Ili ne znate što ste.

Sve je ritam. Krv ne kola žilama neprekidno i pravilno već u ritmu koji diktiraju otkucaji srca. Disanje je također ritmički proces kao i misli same između kojih postoje razmaci. Molekularne reakcije imaju svoju brzinu izraženu promjenama u jedinici vremena a energija ne teče nego putuje u malim paketićima koji se zovu kvanti. Čak i kod najniže temperature u Svemiru , apsolutne nule (-273,15 stupnjeva C) kada očekujemo da sve zamire unutar molekula postoji vibracija. Koju možemo izmjeriti tzv. IR spektrom.

Um je naviknut lutati od objekta do objekta. Ego preživljava tako da se neprekidno identificira s novim mislima. Trebamo zadovoljiti taj bazični princip rada uma i istovremeno postići nenapornu, spontanu kontrolu nad njim. Potpuno je n e m o g u ć e to postići silom.

Suština novog pogleda na duhovnu iluminaciju leži u saznanju da je učinkovitu kontinuiranu pažnju, molitvu, meditaciju i koncentraciju moguće postići jedino tako da se veže uz neki automatski, savršeno pravilan, ritmički tjelesni proces. Mnoge tradicije vjeruju da je to disanje no ono se stalno mijenja. Otprilike svake četiri minute dominira druga nosnica a p r i r o d n i ritam disanja ne možemo voljno odrediti jer se mijenja s promjenama u metabolizmu. Možemo vježbama poput pranajame neko vrijeme osigurati p r e d v i d i v u ritmičnost ali ne cijelo vrijeme. Vežemo li pažnju, molitvu, meditaciju ili ponavljanje neke mantre za proces disanja moramo ga nesvjesno modelirati što isključuje s p o n t a n o povezivanje s tim ritmom. Odnosno, mozak mora u s a v r š e n o p r a v i l n i m razmacima očekivati isti podražaj.

To je moguće, recimo, hodanjem. Možemo lako i nenaporno hodati potpuno pravilnim ritmom. Mozak o č e k u j e automatski podražaj dodira tabana u t o č n o definiranom trenutku. Zato je sažimanje pažnje na taj podražaj prirodno i nenaporno. Svjesni dodir desnog tabana šalje signal u lijevu polovicu mozga (za racionalno mišljenje) a lijevog u desnu (za intuiciju). Savršeno pravilna izmjena tih podražaja predstavlja i modificirani oblik metode E.M.D.R. za uklanjanje psihičkih trauma pa je to ujedno i čišćenje živčanog sistema od prepreka u v i d u. Kolateralna korist jest refleksoterapija kojom se tako u istom ritmu podražavaju unutarnji organi. Kao i sama šetnja koja je još uvijek najbolja prevencija protiv kardiovaskularnih oboljenja i demencije.

Pročitaj  Ponedjeljak – Kreativnosti dajte prednost

Dakle, p r i j e no što dodirnemo svjesno podlogu tabanom mozak otvara mogućnost sažimanja pažnje na taj dodir. Spontano i nenaporno. Tako nepobjedivog protivnika pretvaramo u saveznika.
Ako netko želi, može ovaj automatizam iskoristiti za ponavljanje „Isuse Kriste“, „Hare Krišna“, „Sat Naam“, „Ahura Mazda“, majanski „Hunab Ku“, čak sumeranski „Nin Hursag“ ili bilo što u što vjeruje. Samo treba sažimati pažnju nenaporno i o s j e ć a t i. Kako je ime Jeshua, Isus, njegov ovozemaljski identitet treba ga vezati uz svjesni dodir desnog tabana s podlogom, dakle lijevu moždanu polovicu. Krist označava njegovu božansku prirodu i treba tu vibraciju vezati uz svjesni dodir lijevog tabana, dakle desnu moždanu polovicu.

Onaj tko ne vjeruje, ne mora ponavljati ništa. Treba samo prolaziti kroz proces. Paradoks je u tome da je onaj tko vjeruje da će znanost dati sve odgovore također u pravu, kao i oni koji vjeruju u nešto drugo! Svatko unutar svog, kako kažu egzistencijalisti, E i g e n w e l t a, „osobnog svijeta“, kreće s druge pozicije dok ne iskusi ono što je zajedničko svih bićima i što se neda izraziti raspoloživim rječnikom.

Tako s vremenom dolazi do savršene sinkronizacije između moždanih polovica, racionalnog i metafizičkog aspekta naše osobe, što prema znanstvenim istraživanjima možda stvara preduvjet za – viša stanja svijesti. Vrlo brzo mozak upamti pravilni, svjesni ritam dodira tabana s podlogom ali putem asocijacije i vibraciju koju mislimo tim ritmom. Uskoro je dovoljno samo obratiti pažnju na dodir tabana a ponavljanje vibracije/imena u mozgu postaje automatsko. Ili, ako samo osjećamo te dodire, osjećaj njihovog trajanja postaje kontinuiran i čini se kao da je s a d a ili vječan. Korak dalje je automatsko, neprekidno ponavljanje istog kod normalnog hodanja, na dubljima razinama svijesti. To je tek p r a v a neprekidna „molitva 24 sata dnevno“, mantra jap, „svjedočenje“, neprekinuti osjećaj potpune unutarnje izvjesnosti…

Pročitaj  Misao i njen utjecaj na našu stvarnost…

Kako to lucidno opisuju islamski Sufiji: „Prvo ti ponavljaš zikr (molitva, recitiranje) a onda zikr ponavlja tebe…“. Tada svaka stanica tvog tijela ponavlja ime Božje. Ili indijski mit o Hanumanu čija je svaka dlaka vibrirala zvukom imena boga Rame.

U traganju za Istinom neprekidno p o j e d n o s t a v lj u j složene doktrine i odbacuj fraze koje ne razumiješ. Sve dok ne dođeš do točke kada se više nema što pojednostaviti. Tada si na Izvoru. I to z n a š van svake sumnje.

I reče im Isus: “Zaista, kažem vam: Ako se ne obratite i ne budete kao djeca, nećete ući u kraljevstvo nebesko…“. (Matej, 18.3.).

Ovo je p o č e t a k Puta.

(Sve gore navedeno je rezultat osobnih spoznaja)

Slika 1.: Mnogi vjeruju da možemo svješću spoznati kvantni svijet
Slika 2.: Šiva koji pleše simbolizira neprekidno vibriranje svih dijelova našeg svijeta, od atoma do zvijezda
Slika 3.: Sunce je nastariji i najmoćniji ljudski arhetip kojeg su obožavale mnoge civilizacije.



Vir, Autor: Drago Plečko

Oznake:
Ostavite vaš komentar
Komentar
Ime
Email