Shivabalayogi – čovjek koji je razgovarao s bogom

SHIVABALAYOGI – ČOVJEK KOJI JE RAZGOVARAO S BOGOM

Tapas je trapljenje, samomučenje u svrhu duhovnog napretka. Ima bezbroj osoba u svim religijama koje se trape i podvrgavaju torturi ne bi li dosegle vrhunska spiritualna iskustva. U kršćanstvu imamo dobar primjer relativno blizu. Ozanu Kotoranku koja je spavala u tako maloj prostoriji da nije mogla leći već se oslanjala na zid. Najšokantniji primjer tapasa koji sam sreo u Indiji bio je Shivabalayogi, u predgrađu južnoindijskog grada Bangalorea. Kao dječak je živio u najvrućijoj indijskoj saveznoj državi Andhra Pradesh i kako je bio siromašan, s 14 godina je prodavao na kiosku “beedi”, tipične indijske cigarete za siromahe. Jednog dana, na putu kući iz ruke mu je ispao kokosov orah i iz njega je izašla čudna svjetlost. Nije bilo ni vizije ni zvuka “Om” kako to danas pišu oni koji žele pothraniti mit o njemu. Dječak se popeo na obližnje brdo i sjeo ispod drva u meditaciju. Kada su ga djeca iz sela počela mazati blatom i na njemu se iživljavati prebacili su ga u prostor u kojem je imao mira. Prošao je tapas od 12 godina, meditirajući 23 sata dnevno a posljedica je bilo to da su mu posve zakržljali prsti ruku i noge. Tapas je prekinuo kada mu je to “rekao sam Svevišnji” kako je to meni pojasnio. U nečemu je bio poseban. Nije koristio nikakve mantre, vizualizacije božanstava ili bilo što što bi podsjećalo na religiju. Koncentrirao se na unutrašnji ekran, prostor između očiju koji ima niz naziva poput Agya chakra, Ajna chakra, Daswan Dwar, “treće oko”….To su vrata beskonačnog unutarnjeg Svemira, govorio je. Stekao je i neke moći poznate kao siddhi. Njegovi su ga učenici mogli vidjeti na unutarnjem ekranu za vrijeme meditacije a ja sam ga, osim za budućnost ljudskih bića, pitao ono neizbježno pitanje: jesu li sve religije svijeta zapravo vjerovanje u isto vrhunsko biće? Meditirati moraš tako da se, bez ikakva koncepta ili iščekivanja koncentriraš na prostor između očiju i prije ili kasnije tamo će se pojaviti v i z i j a k o j a j e o d r a z o n o g š t o j e z a t e b e V r h u n s k o b i ć e. To može biti Krishna, Buddha, Isus, “zlatna svjetlost”, Mahavir, Ahura Mazda, “unutarnji guru”…najveća je greška stvarati ideju o tome što je onostrano na intelektualnoj razini. To te usporava najviše. Prepusti svojoj svijesti da pronađe put do cilja, ishodišta i konačnog odgovora na pitanje o smislu tvog postojanja u ovome svijetu. Sve su vjere jednako vrijedne a do tebe je da se uzdigneš dovoljno kako bi ih shvatio jer ti tu Istinu ne može nitko opisati riječima.
Shivabalayogi je u 56-oj godini smješten u bolnicu u Kakinadi. Najavio je da mu se približava kraj i umro pod kontroliranim uvjetima. Ujutro tog dana je najavio da se sila kundalini penje njegovom kičmom “brzinom od oko 1 centimetra na sat”. U formi topline. Kada je stigla blizu tjemena, podigao je ruku i nekolicini ljudi oko sebe rekao da Svjetlost dolazi po njega. Zatvorio je oči i konstatirana je smrt.
Od nikoga nisam saznao više o tome kako funkcionira ljudska svijest na individualnoj i kolektivnoj razini nego od ovog sveca iz užarene Andhre….