Siromah i njegov konj

Siromah i njegov konj



Bio jednom jedan siromah čiji je jedini posjed bio njegov konj. Svoju je plaću zarađivao vozeći tuđu robu.
Siromah je radio po svim vremenskim uvjetima kako bi se prehranili. Siromah je bio ljubazan i volio je svog konja. Jednog dana konj je progovorio govoreći: ‘Znam da me voliš, iako su moji tereti teški… pa ti želim pomoći. Oslobodi me i vratit ću se sa sredstvima da promijenim naše živote.
Siromah je bio pomalo dvojben. Bi li se njegov konj ikada vratio nakon što okusi slobodu? Što ako se dogodi nešto loše? Kako je konj mogao otkriti način kako da im promijeni život? Nakon nekog vremena siromah se počeo podsjećati da je konj plemenito i dobro stvorenje koje ga jako voli i neće ga ostaviti da se sam brine, pa je pristao i skinuo ular. Konj je dvaput galopirao oko dvorišta, a zatim velikom brzinom odjurio u šumu, ostavljajući siromaha.
U šumi, konj je pronašao lisičevu jazbinu i legao ispred nje, blokirajući ulaz. Lisicu je to poprilično iznerviralo, ali je tada pomislila da je na konju puno rebara pa je otišla posjetiti vuka i nagovorila ga da dođe i pomogne u prebacivanju buduće zimnice.
Gurali su ga, vukli i dizali, ali sve bezuspješno. Na kraju je lisica nagovorila vuka da zaveže svoj rep za konjski rep i pokuša ga tako odvući. Povukli su ga i čvor je postao čvršći, a kada je bio dovoljno čvrst, konj je skočio i velikom brzinom odjurio natrag u kolibu siromaha s vukom koji je zavijao. Vukovo krzno su prodali i sa zaradom započeli novi život.
Siromah razgovara sa sobom i misli da nešto zna, ali susret s nesvjesnim ili suprotnošću mu pokazuje drugačije viđenje stvarnosti.  Ego sebe smatra kapetanom broda i živi u zabludi da znamo što je najbolje.
Individuacija zahtijeva veliko herojstvo. Kada napustimo konvencije i kada poslušamo što nesvjesno ima za reći možemo napredovati u prihvćanju sebe.  U ovoj priči to nastaje kada siromah uspjeva razgovarati s konjem. Također, donosi suprotno mišljenje koje je protivno njegovom vlastitom interesu. Iako okolina misli drugačije, on shvaća da je njegov put došao kraju i da si ne može pomoći vlastitim naporima. On je dugo vozio kolica i nikad ne zarađuje više nego što mu je potrebno da ih oboje izdržava. Shvaća da je konj njegova jedina nada iako ne može shvatiti kako. On se prepušta konju, ili, svojoj životinjskoj duši. Konj ili njegova životinjska duša putuje u Podzemlje gdje koristi lukavstvo i prijevaru kako bi uhvatio Vuka, opasni aspekt nesvjesnog kojeg susrećemo na samom ulazu, ali se vratio sa njegovom kožom.
Konj je poput Pegaza, produhovljeni instinkt gdje životinjsko postaje produhovljeno u pogledu konja.  Puno je mitova u kojima se životinjsko pretvara u sposobnost ili produhovljenu funkciju.  Buraq, islamski konj, nosi proroka Muhameda kroz sedam nebesa služeći kao most između svjetova baš kao što konj u našoj vlastitoj priči djeluje kao most između siromaha i šume (Anime).
Jun je smatra o da je to preduvjet transformacije:
„Ako se pažnja usmjeri na nesvjesno, nesvjesno će dati svoj sadržaj, a ono će zauzvrat oploditi svjesno poput izvora žive vode.”
U istočnoj tehnici meditacije koja se naziva ‘Tajna zlatnog cvijeta’, meditant dopušta da se spontana fantazija razvija u umnom oku ili trečem oku. Upravo iz spontane imaginacije pojavljuje se ono neosobno – atman ili Jastvo.
Zbog toga svjesni stav je neupotrebljiv u nesvjesnom. Siromah se prepušta onom životinjskom koje se oplemenjuje. Siromaha bi vuk u šumi rastrgao, ali konj već ima određenu moć, a to je snaga i lukavost trikstera. Alkemičari kažu: ‘nemalo ih je stradalo u našem poslu’, pogotovo oni koji su sami otišli u šumu, one koji još nisu zavoljeli konja i obratili mu pažnju.
Svjesni stav je neupotrebljiv jer je prepun obrazovanja, takav um nema snagu zamječivati ove sadržaje. Siromah je spašen svojim siromaštvom. Zna da nema sredstava da sam uđe u šumu. Shvaća da nije nositelj transformacije za razliku od mnogih koji su uvjereni da promjena dolazi silnim naporom i odlučnim djelovanjem. Mnogi u duhovnsot uđu sa sangom, meditiraju, jedu zdravo, vježbaju, odriču se, ali nemaju rezultata. Bitno je vidjeti ovaj trenutak ili paradoks, način kako psiha funkcionira.  Wilhelmovo izdanje I Chinga (Hex 61) kaže da se promjena čak i u najtežoj situaciji može dobiti srodnošću, obraćanjem posebne pažnje. ‘Treba se prvo osloboditi svih predrasuda i pustiti psihu da djeluje na nas bez ograničenja, a onda ćemo uspostaviti kontakt..’ Zbog toga se siromah može činiti pasivnim igračem u drami, ali zapravo je njegova vještina teška umjetnost ne miješanja. Njegovo odustajanje od kontrole nad događajima ima taoističku kvalitetu Wu Weija, ‘ne raditi ništa’, što je u središtu onoga što znači slijediti Dao ili Put. Prema Dao De Jingu: ‘Put nikad ne djeluje, ali ništa nije ostavljeno neučinjeno’. Wu wei ne znači ne glumiti, to znači posebnu vrstu obraćanja pažnje i ne stajati na putu. Ova vrsta prijemčivosti stvara promjenu, dopušta da se stvari odvijaju. To je za psihu ono što su topla kiša i sunce za vrt. Čini se da je tajna u tome da je ono što potakne konja da uopće progovori jest siromahovo dobro srce, njegova ljubav i poštovanje prema Drugom, što onda omogućuje Konju da djeluje u ime Jadnika.

Pročitaj  Ponedjeljak – Strast, umjetnost i promjena



Autor: Nikola Žuvela, jyotish savjetnik i terapeut

Vir članka

O jyotishu objavljujem mnoge članke. Od 2002. godine sam instruktor yoge, te podučavam tehnike meditacije. Također, vikendom održavam slijedeće radionice: Deprogramiranje odnosa, radionice o odnosima i samopouzdanju kao i individualna i grupna savjetovanja za one koji imaju poteškoća u braku ili vezi. Završio sam doktorski studij, smjer filozofija na temu filozofije i nesvjesnog.
No Tab Selected
Oznake:
Ostavite vaš komentar
Komentar
Ime
Email