Sjećanje na budućnost se postiže potpunim deprogramiranjem uvriježenog poimanja vremena

Na razini informacije poruke nas samih iz budućnosti, prema nekima, dolaze neprekidno, putem misterioznih čestica gravitona

SJEĆANJE NA BUDUĆNOST SE POSTIŽE POTPUNIM DEPROGRAMIRANJEM UVRIJEŽENOG POIMANJA VREMENA

Vrijeme je najveći učitelj. Koji na kraju ubija sve svoje učenike. Jer Vrijeme u našem svakodnevnom iskustvu protoka u budućnost postarava materiju. Prirodne zakonitosti i nevjerojatno složena neuralna mreža ostavljaju dio nepoznatog prostora unutar Jungove definicije Kolektivnog nesvjesnog gdje mali dijelić koji pripada nama i samo nama može na razini našeg tijela donijeti privremenu odgodu neminovnog – ozdravljenje. Ako uhvatimo ritam valova tog dijelića koji je preslika kretanja nekih dalekih sazviježđa i subatomarnih čestica ponekad ovjekovječenih u mitovima i religijama naroda na simboličan i teško shvatljivi način. Da nešto takvo uopće postoji vidimo na ovoj praktičnoj razini iz konkretnih primjera djelovanja koje se osniva na zaobilaženju analitičkog, racionalnog uma.

Svjedočanstvo:
Pošto sam i sam bio korisnik Vaše terapije zvukom, iako u početku skeptik, vrlo brzo sam došao do potpunog izlječenja od gastritisa. To je bilo prije pune tri godine. Od tada do danas nisam imao niti jedan dan nikakve smetnje vezano uz dotične tegobe. Druga sam osoba i jako sam Vam zahvalan za pruženu pomoć (J.M., Zagreb)

Svjedočanstvo:
Patila sam od depresije a lijekovi su mi još i pogoršavali stanje. Par godina. Jutra su bila najgora. Nakon Vaše terapije, prošlo je oko 3 mjeseca, svi su se simptomi jednostavno izgubili…(Lj. O., Rijeka)

Svjedočanstvo:
Izgleda posve nevjerojatno da mi kemoterapija prolazi bez ikakvih tegoba i jednostavno nakon nje zaspim…..(pacijentica oboljela od raka dojke s metastazom na jetri,op.a.)

Onaj drugi dio priče govori o ideji dr Johna Wheelera, suradnika Alberta Einsteina, koji govori o „participatornom Svemiru“ u kojem sam čin našeg promatranja djeluje na ponašanje istih čestica u p r o š l o s t i ! Ma kako nevjerojatno izgledalo, čin promatranja u dalekoj b u d u ć n o s t i ima utjecaja na ono što se događa u sadašnjosti.
Standardna strijela Vremena koja teče unaprijed u paketićima naslaganima jedan iza drugog nije validna kada govorimo o dubljim aspektima Stvarnosti. Taj paradoks naslućuju, ali samo naslućuju, neki umjetnici kao donekle Umberto Ecco (Otok Prethodnog dana), litvanski slikar Mikalojus K. Čiurlionis (1875-1911) kao i rijetke duhovne škole u konceptu „Brahme koji sanja Svemir“ a zapravo se „sjeća Svemira“. Djelovanjem na kraju Postojanja, unatrag kreira sve. Što se uklapa u izglednu mada još od „mainstreama“ osporavanu definiciju Vremena kao nečeg što se može odvijati samo SADA i može biti kako nagađa sv. Augustin, realno kao sadašnja prošlost, sadašnja sadašnjost i sadašnja budućnost.

Pročitaj  Kratki susret s Jimmyem Hendrixom.......See translation

Kako su gotovo sve duhovnosti dvodimenzionalne, stanje Prosvjetljenja ili bolje rečeno „potpune unutarnje izvjesnosti“ je često proklamirano ali praktični nikada postignuto. Istinsko razumijevanje Početka i Kraja, svrhe i smisla moguće je samo otvaranjem spoznajnog prolaza prema onome što naš neuralni sustav shvaća kao „budućnost“ a odakle neprekidno dolazi niska poruka svakom pojedincu. Ja smatram da je CD synchro o kojemu sam već govorio pomoć pri razvijanju sposobnosti tumačenja poruka skrivenih u sinkronističkim događajima ma iz kog vremena oni dolazili.

Jer, po silini iste logike, u budućnosti je Svemira ugrađen program svakome pojedincu a tim svojim dijelom prima ali ne razumije poruke. Dapače, svako razmišljanje o tome ga približava podsvijesti i budi snažan intelektualni i emocionalni otpor ne bi li zadržao prolazne vrijednosti koje daju varljivu sigurnost. Stekne li dovoljno hrabrosti i zagleda se u svoju nutrinu iskreno, nezaobilazno će vidjeti da čar traganja za Istinom ne nalazi u pronalaženju već i š č e k i v a nj u. U čemu ga ohrabruju propovjednici f e n o m e n a, dakle raznih „sposobnosti“, moći, nadnaravnog, uzbudljivog i egzotičnog.
Jer je pogled u beskonačnost zastrašujući doživljaj ako je ta beskonačnost na dohvat ruke. Zato je udobnije kalkulirati s tim susretom sa sigurne razdaljine, tamo negdje u budućnosti koja nikada neće doći. Pripadanje bilo kom uvjerenju jest kupovanje vremena do suočenja, odgoda na neodređeno vrijeme, sklonište od od potpune predanosti. Uprkos paničnim pozivima iz – budućnosti.

Pročitaj  IMA LI SVIJEST DNO ? Oduvijek ljudi govore da u meditaciji treba doći do dna sv...

Slika 1.: Mikalojus Konstantinos Čiurlionis u svojim slikama traga za Vremenom, „četvrtom dimenzijom“.
Slika 2.: Dr John Wheeler iza čijih shvaćanja stoji čitava plejada briljantnih umova otvoreno zagovara koncept Svemira u kojem su svi događaji unatrag i unaprijed nedijeljivi od svijesti promatrača. Wheeler je bio voditelj 46 doktoranada, više od bilo kod drugog profesora na Sveučilištu Princeton.
Slika 3.: Religijska uvjerenja kao i duhovna iskustva aktiviraju sasvim određene zone u mozgu. Jesu li to „vrata budućnosti“?



Vir, Autor: Drago Plečko

Oznake:
Ostavite vaš komentar
Komentar
Ime
Email