Sličnosti i razlike psihoterapije i yoge

Sličnosti i razlike psihoterapije i yoge



Psihoterapija i Yoga praksa dijele mnoge iste ciljeve, kao što su promicanje zdravlja i stvaranja spoznajno emocionalne promjene. Kako bi ispunili ove ciljeve, svaki od njih promovira introspekciju, samosvijest, samo-prihvaćanje i odnos sa svijetom. Međutim, važne su razlike u dva pristupa. Najviše u razumijevanju dobrobiti i patnje. Yoga zastupa potpuno napuštanje svijeta i dokinuće patnje, dok psihoterapija ne zahtjeva prekid s ovim životom. Ona govori u nastavku života u svijetu u kojem čovjek treba prihvatiti patnju kao dio svakodnevnog iskustva života. Također, paihoterapija se ne okreće cilju, osim Jungove psihoterapije koja ima isti cilj kao i yoga. U Yoga sutrama, Patanjdjali kaže da čovjek pručavanjem snova može isto tako doći do konačnog iskustva, dok je Jung govorio da će Zapad doći do svoje yoge aludirajući upravo na snove i poruke koje dolaze iz dubine unutrašnjosti.
Psihoterapija se usredotočuje na promicanje zdravlja, ublažavanje simptoma onoga što nas muči i stvara ​​veću povezanost sa sobom, drugima i prirodom. Nasuprot tome, yoga praksa promiče iskustvo jedinstva i ostvarenje univerzalne, nedvojne svijesti (samadhi  i iskustvo blaženstva (ananda).
Zapadnjačka psihološka teorija predlaže da naše nevolje proizlaze iz kombinacije genetičkih predispozicija, životnog iskustva,
stresa, kognitivne i bihevioralne navike, te roditelja. Nasuprot tome, yoga smatra da  patnju stvara neznanje koje stvara ahamkaru ili ego koji krivo percipira stvarnost. Točnije, Patnjdjali govori o vasanma ili arhetipovima koji stvaraju ego projekcije.
Psihoterapija pretpostavlja da će pojačana svijest dovesti do zdrave samoanalize i promjene.
Svaki od osam Yoga dijelova vodi do pojačane svijesti. Kroz yamu ograničenja  promiču etičko ponašanje i
niyama, zdravu prehranu, post čisti tijelo ili osjetila kako bi se stvarnost vidjela jasnije. Asane pripremaju fiziologiju za meditaciju, pranayame čiste eteričnu razinu i pripremaju duh i i tijelo za koncetraciju ili dharanu koja stvara mogućnost ulaksa u dyanu ili meditaciju u kojoj misli nestaju potpuno i u čovjeku se stvara stanje kozmičke svijesti, a u dubljoj razini i kratkotrajni samadhi u kojima nestaje disanje. Ovo stanje je moguće postići dužom praksom, odnosno mogu ga postići i obični ljudi kao kratkotrajno iskustvo.  Za ovo iskustvo klasična psihoterapija ne zna i ovo je ionako stanje koje ostaje enigmatično za veliku većinu populacije, ali to stanje je stvarno i ono proizvodi na EEG-u theta valove koje većina ljudi ne može postići čak rijetko i u snu.
 Prema yoga praktikantima, meditacijske tehnike postupno proširuju sposobnost uma za objektivno promatranje, prevladavanje ograničenja stvarajući introspekciju. Klasična zapadnjačka psihologija negira ovo stanje, osim Junga koji smatra da je to stanje vrhunac čovjekove spoznaje. Česta kritika zapadnjačke psihoterapije od strane Yoga praktičara je da je zapadnjačka psihologija ograničila svoje istraživanje na teoriju o razinama svijesti. Ona je kao dogma isključila dokaze koji pokazuju mnoga istraživanja i zato je današnja klasična psihologija i psihoterapija zaostala. Ona može pomoći samo u osvjetljavanju osnovnih problema, dok ostala stanja svijesti ne može pojmiti. Ipak, mnogi praktičari na Istoku kao i na Zapadu nemaju rezultate jer nisu riješili primarne emocionalne probleme koje upravo rješava psihoterapije. Točnije mnogi ljudi u duhovnosti nemaju riješenu ovu razinu problema. Zato imamo tako puno ljudi koji se bave duhovnošću i nemaju prave rezultate jer ne razumiju da je rješavanje narcisoidne razine razvoja najbitnija za daljnji razvoj svijesti. Nakon upoznavanja Kundalini Yoge, Jung je rekao da upravo zapadnjaci moraju pripaziti na ovaj problem koji ljude brzo dovodi u psihotična stanja jer svijest razvija obrambene sisteme kako bi se zaštitila od naglog ulaska mnogih nesvjesnih sadržaja izazvanih ovom progresivnom tehnikom.
Promjena ponašanja, jedan je od središnjih ciljeva psihoterapije. Mnogi klijenti traže terapiju kako bi promijenili ponašanja koja im stvaraju nelagodu. Kada se klijent bavi životno ugrožavajućim samozavaravanjem, pomoć se na početku terapije mora usredotočiti na promicanje sigurnosti. Kada klijent nije u opasnosti za sebe ili druge, terapija će mu  u jednom trenutku pomoći  da shvati zašto se ponaša na nezdravi ili nezadovoljavajući način. Određene psihoterapijske metode naglašavaju izgradnju vještina,
kao što su komunikacijske vještine, društvene vještine i vještine roditeljstva.
Različite stvari. Psihoterapeuti se služe raznim tehnikama. Od slobodnih asocijacija, tumačenja snova, razvijanja tehnika kao što je progresivno opuštanje, autogeni trening i bio feedback.
Yoga psihologija također prepoznaje da su pozitivne ili negativne navike, bilo mentalne, tjelesne ili energetske, ustvari uzrok problema. Primjerice, govori o  samskarama – dojmovima kao iskustvima iz prošlosti koja stvaraju loša ponašanja i krivu prercepciju. Yoga i meditacija služe za preoblikovanje tih navika.
Mnogi psihoterapijski pristupi fokusiraju se na stvaranje drugačijeg stava prema istom problemu pomažući ljudima da drukčije misle. Ustvari, to je obuka pojedinca kako da se nosi sa uznemirujućim emocijama od kojih je osoba prije bježala. Emocije i senzacije, također se mogu utjeloviti u tjelesnim iskustvima. Klijenti mogu biti blokirani ili se bore s moćnim fizičkim reakcijama i sjećanjima, poput onih izazvanih traumom. Psihoterapija nas uči kako da se osjećamo ugodno i prihvaćamo tijelo i emocije. Različite psihoterapijske orijentacije postavljaju različite stupnjeve naglaska i važnosti veze.   Sve psihoterapije
prepoznaju važnost odnosa klijent-terapeut. Nadalje, najsuvremeniji psihoterapijski pristupi priznaju vezu između uma i tijela, kao i vezu između misli, emocija i ponašanja.
Yoga, kao praksa može se promatrati kao filozofija i praksa o vezi sa samim sobom. Pojedinac razvija osjećaj unutarnje povezanosti i odnosa s drugim ljudima.  U promatranju ovih internih veza, čovjek razvija veće razumijevanje sebe, drugih i odnosa. Joga ne samo da promiče iskustvo u kojem su sva bića međusobno povezana, već i postizanje  krajnjeg iskustva izravne realizacije Jastva.
Psihoterapija i yoga potiču introspekciju i samosvijest na različite načine, a kombinacija obje prakse može poboljšati
unutarnje stanje ispunjenja. Oba pristupa promiču promjenu života i navika kojima postižemo kognitivne i emocionalne promjene. Yoga i psihoterapija se fokusiraju na promicanje smisla i iskustva veze. Ipak, kao što je rečeno, yoga ide dalje, ali ni yoga bez početnog rješavanja vezanosti za roditelje ne može postići bilo kakav razvoj. Zato je za svaki duhovni rast potrebno očistiti odnose jer tek tada može početi razvoj osobnosti.
Nikola Žuvela
jyotish savjetnik i terapeut

Pročitaj  Istraživanja nekolicine harvardskih psihologa pokazuje da je snaga stava i način...

 



Autor: Nikola Žuvela, jyotish savjetnik i terapeut

Vir članka

O jyotishu objavljujem mnoge članke. Od 2002. godine sam instruktor yoge, te podučavam tehnike meditacije. Također, vikendom održavam slijedeće radionice: Deprogramiranje odnosa, radionice o odnosima i samopouzdanju kao i individualna i grupna savjetovanja za one koji imaju poteškoća u braku ili vezi. Završio sam doktorski studij, smjer filozofija na temu filozofije i nesvjesnog.
No Tab Selected
Oznake:
Ostavite vaš komentar
Komentar
Ime
Email