Spoznaja kroz snove

Spoznaja kroz snove



Analiza snova može donijeti mogućnost otkrivanja sadašnjeg stanja. Nalazimo li se u dnevnom problemu ili nam se otvara čudesan svijet unutrašnjosti duše koji nekada može biti popraćen kataklizmom i ratovima na kolektivnoj razini.
Promatrajući veliki broj ljudi i proučavajući njihove snove (on je izračunao da je protumačio najmanje 80 000 snova), Jung je otkrio ne samo to da su snovi, u različitoj mjeri, važni za sanjarev život nego da su svi oni dijelovi jedne velike mreže u kojoj kreiramo svoj život. Također, otkrio je da oni uglavnom slijede  neki poredak ili obrazac.
Taj je obrazac Jung nazvao procesom individuacije. Budući da snovi svake noći stvaraju drukčije prizore i slike, vjerojatno je da ljudi koji ih pažljivo ne promatraju neće zapaziti nikakav obrazac. Ali kad netko promatra svoje snove u razdoblju od jedne godine i ako proučava čitav niz, opazit će kako se određeni sadržaji pojavljuju, nestaju i zatim se opet vraćaju. Mnogi ljudi uzastopce sanjaju iste likove, krajolike ili situacije i prate li se od početka do kraja, primijetit će se da se mijenjaju polagano i uočljivo. Te se promjene mogu ubrzati ako se na sanjarev svjesni stav utječe odgovarajućim tumačenjem snova i njihovih simboličkih sadržaja. Promatra li tko taj složeni obrazac dugo, moći će opaziti djelovanje neke vrste prikrivene težnje koja upravlja, ili usmjeruje neprimjetni proces psihičkog rasta – proces individuacije. Budući da se taj rast ne može postići svjesnim naporom snage volje, nego se događa nenamjerno i prirodno, u snovima ga često simbolizira drvo. To vladajuće središte, iz kojeg potječe učinak upravljanja, Jung je nazvao ‘jastvom’ i opisao ga kao cjelovitost psihe, kako bi ga razlikovao od Ja, koje čini samo djelić te cjeline. Snovi mogu biti dnevni i onda oni govore o problemu koji vam se sada događa, kolektivni kada ćete kroz snove biti inicirani u dio sebe koji tek možete upoznati i onda se možete vratiti u regresivno stanje i treće, proročki snovi koji su rijetki i možete sanjati o nekom budućem događaju poput nekog potresa ili velike promjene. Takve snove je Jung uočio kod Njemaca 1920.g. i najavio drugi svjetski rat, a znanstvenici ni danas ne priznaju te dokaze, odnosno kada znanost na nešto nema odgovora onda marginalizira problem.
Ljudi su od davnina bili intuitivno svjesni postojanja takvoga unutrašnjeg središta. Grci su ga zvali čovjekovim unutrašnjim daimonom, u Egiptu je izražavan pojmom Ba-duše, a Rimljani su ga obožavali kao genius prirođen svakom čovjeku. U primitivnijim ga se društvima često zamišljalo kao zaštitnički duh utjelovljen u nekoj životinji, ili kao fetiš.
U svojem temeljnom pogledu na svijet čovjekova je duša, prema Jungu, unutrašnji sudrug kojega on zove Mista peo, što znači Veliki čovjek. Proces individuacije se zbiva u čovjeku sam po sebi i u nesvjesnom, to je proces u kojem čovjek proživljava svoju unutrašnju ljudsku prirodu. No, taj stvaralački djelatni vid psihičkog nukleusa može početi djelovati samo kad se ja oslobodi svih svrhovitih i željenih ciljeva i kad pokuša doprijeti do dubljeg, temeljnijeg oblika opstojnosti.
Stvarni proces individuacije, odnosno svjesno pomirenje s vlastitim unutrašnjim središtem ili Jastvom, općenito počinje ranjavanjem osobnosti i patnjama koje ga prate. Taj početni udarac znači neku vrstu poziva, premda se često ne prepoznaje kao takav. Upravo se događa suprotno, ja osjeća ometanje svoje volje ili želje i tu smetnju obično pripisuje nečemu izvanjskom. Zbog općenitog nepoznavanja psihičkih procesa koje Jung spominje, često se ovakva stanja proglašavaju bolesnima, i na njih se ne obraća pažnja iako depresija polako postaje najraširenija bolest na Zapadu. Istok je, s druge strane, upravo njegovao ovaj put procesa individuacije, uviđajući od najranijih početaka filozofske misli njegovu važnost.
Najbolji primjer života i smisla osobnosti, koji nam je sačuvala povijest, jest Kristov i Budhin život. Obožavanje Krista kao i Budhe ne začuđuje, ali uvjerljivo pokazuje ogromno poštovanje s kojim čovječanstvo susreće ovakve junake, a samim tim i ideal razvijene osobnosti. Oni koji danas slijepo i destruktivno pokušavaju u pozadinu potisnuti ideal razvoja osobnosti onda je to samo prolazna pobuna kolektiva ili današnjeg neoliberalizma kao vladajućom strukturom.  I ako je pomoću revolucionarne, nepovijesne, a stoga i neobrazovne sklonosti novim generacijama dovoljno razrušena tradicija, ipak će heroji biti ponovno traženi i nalaženi. Ideal osobnosti neuništiva je potreba čovjekove duše iz koje se stvara vlastiti put. Traženje simboličkog heroja proističe iz želje za razvijenom osobnošću koja našim laganim radom omogućuje napredak koji nam omogućava lakši, lijepši i dublji način poimanja života, situacija i teškoća. Prema Jungu, neotrkiveni put u nama je kao nešto psihički živo, što klasična kineska filozofija naziva Tao i uspoređuje sa vodenim tokom koji neumoljivo teče svome cilju.
Nikola Žuvela

Pročitaj  Gdje smo došli s razvojem svijesti?



Autor: Nikola Žuvela, jyotish savjetnik i terapeut

Vir članka

O jyotishu objavljujem mnoge članke. Od 2002. godine sam instruktor yoge, te podučavam tehnike meditacije. Također, vikendom održavam slijedeće radionice: Deprogramiranje odnosa, radionice o odnosima i samopouzdanju kao i individualna i grupna savjetovanja za one koji imaju poteškoća u braku ili vezi. Završio sam doktorski studij, smjer filozofija na temu filozofije i nesvjesnog.
No Tab Selected
Oznake:
Ostavite vaš komentar
Komentar
Ime
Email