Što je inicijacija i koliko je bitna za duhovni napredak !?
Kada dijete krene u školu da bi skupilo ‘potrebno’ znanje, ono to znanje mora primiti od učitelja. Isto tako kada osoba krene na ‘put duhovnosti’ ona mora primiti znanje iz nekog izvora. Upravo zbog toga Vede nas uče kako je potrebno imati učitelja, jer nema drugog načina da dobijemo inicijaciju i uvid u nova i viša znanja sem da nam netko kvalificiran ne pokaže put.
Međutim, u Vedama nije nametnuto to da učitelj mora biti netko tko je prisutan svojim fizičkim tijelom, čovjek može potražiti učitelja u svijetu, ali ga isto tako može potražiti i unutar sebe, što je dapače još i bolje.
Izvor svega znanja i uzrok svega što postoji jeste u svakome trenutku prisutan u čovjeku, mi taj Izvor nazivamo raznim imenima, a najuobičajenije ime je ‘Bog’.
Kada se osoba u potrazi za znanjem okrene ka unutra, tada ona prima znanje direktno iz izvora, bez posrednika. Takav vid samospoznaje je najpoželjniji, ali u isto vrijeme najteži i najopasniji, jer ego je veoma suptilan i lako nas može odvesti u kriva vjerovanja.
Stoga je preporučljivo da na početku procesa samospoznaje osoba ipak primi određeno znanje od kvalificiranih učitelja, to ne znači nužno da osoba mora biti sljedbenik određene prakse, već jednostavno učenik u prolazu koji ima svoj samotni put.
Svako učenje treba poštivati i preuzeti ono najbolje od njega, također treba poštivati i ono što trenutno ne možemo prihvatiti ili razumjeti, jer često se događa da ono što danas ne možemo prihvatiti, sutra postaje naša istina. Kako se svijest osobe širi, tako ona uviđa kako je čak i laž nešto što direktno ukazuje na istinu, sve ovisi o tome koliko smo sposobni budno promatrati život unutar i okolo sebe.
Čovjek je onaj koji kuca, no Bog je taj koji otvara vrata. Svaki puta kada se dogodi inicijacija pred nama se otvaraju nova vrata, nove dimenzije i nove mogućnosti. Čovjek sam mora doći do vrata, no on ih sam ne može otvoriti, te je stoga potrebna inicijacija koja može doći ili od vrhunskog učitelja – Gurua, ili još bolje od samoga Boga.
Inicijaciju možete shvatiti na sljedeći način; Kada osoba primi znanje samo na intelektualnoj razini, to znanje biva tek pospremljena informacija koja često postaje teret i izvor čežnje za ‘nedostižnim’ iskustvom. Ako osoba nije u potpunosti spremna ona ne može svoje intelektualno znanje prevesti u praksu. No jednom kada sazrije i postane spremna, Bog otklanja te nevidljive barikade te osoba napokon istinski kuša plodove znanja. To je ono što zovemo inicijacija.
Na vrhuncu samospoznaje učenik postaje učitelj te je sada on taj koji ima dozvolu da drugima daje inicijacije, to jest da bude vratar onima koji su pokucali na vrata novih spoznaja. Da bi se došlo do toga stadija sasvim je razumljivo da prisutnost egocentričnog djelovanja mora biti apsolutno iskorjenjena.
U kršćanstvu recimo imamo inicijacije u obliku svetih sakramenata, no nažalost sve je to svedeno na čisti materijalizam, bez pravog razumijevanja koje značenje i moć imaju sveti sakramenti. Čak i sam Isus Krist koji je rođen sa velikom misijom je morao proći obred inicijacije koje se u Kršćanstvu naziva Krštenje. Sveti Ivan Krstitelj je bio medij kroz kojeg je Bog spustio svu svoju slavu u Krista, bez te milosti Krist nebi mogao dovesti svoju misiju do kraja.
Ono što treba imati na umu jeste to da čak i vrhunski Guru i veliki učitelj ostaje učenik do kraja života, iako ga mnogi smatraju velikim učiteljem i naučenjakom, on uvijek biva svjestan da je samo jedan Veliki Učitelj, Onaj koji svo znanje ovoga univerzuma drži na svome dlanu. Učenje prestaje tek onda kada znalac i znanje postanu jedno, to jest kada čovjek napusti iluziju o sebi i ponovno postane Jedno sa Bogom. Sve dok je u tijelu, čovjek ovisi o Bogu…
Namaste
Anđelko Katinić
Ostavite vaš komentar