Što je to promjenilo našu civilizaciju i način života?

Što je to promjenilo našu civilizaciju i način života?



C. G. Jung jedini je pokušao objasniti današnju epohu i njene probleme kroz simbole nesvjesnog ili Jastva, sveukupnosti osobnosti koja se sastoji od mnoštva arhetipova ili dijelova osobnosti koje čovjek kroz život osvještava. Jung je primjetio da je “činjenica da se čitav  poremećaj nesvjesnog dogodio oko 1800. godine. Prema mojem mišljenju je povezan s Francuskom revolucijom. Ovo je bilo manje politička revolucija nego revolucija umova. To je bilo kolosalna eksplozija zapaljive materije koja se gomila se još od doba prosvjetiteljstva. U najvećem njemačkom dobu, Goethe, doista je mogao živjeti i disati, a u Holderlinu je mogao barem glasno zaplakati za slavom koju je imala Grčka kultura. Nakon toga, ubrzana je dekristijanizacija čovjekova pogleda na svijet napredak koji se događao unatoč povremenim reakcionarima koji su ga pokušali zaustaviti. Nakon toga se dogodio uvoz čudnih bogova. Osim fetišizma i već spomenutog šamanizma, glavni je uvoz bio budizam, kojeg je Schopenhauer prodavao na malo. Misteriozne religije su se širile, poput učenja apača kao višeg oblika šamanizma. Kada je Rim počeo smatrati stare bogove smiješnima nastala je potreba za velikim uvozom novih bogova. Kao i danas, prilično su dobro uvezli sve što je postojalo, od najnižeg, poput praznovjerja prema najplemenitijim cvjetovima čovjekova razvoja duha.” Kada je u nesvjesnom nestalo simbola ili modernog mita koji bi pokretao čovjeka, njega je jedino mogla pokrenuti njegova animalna strana koja ga ispunjava na dnevnom nivou stvarajući svijet površnosti u kojem se više ne divimo kulturi, umjetnosti, književnosti. Budimo realni, znači li današnjem čovjeku umjetnost ili književnost? Da nema donacija države ove djelatnosti za današnjeg čovjeka ne bi postojale.
“Naše vrijeme fatalno podsjeća na onu epohu, kad ništa nije bilo u redu i opet je nesvjesno donijelo stvari koje su zakopane od pamtivijeka. Ako išta drugo, kaos intelektualnih znanja tada je bio manje izražen nego danas. Vanjski svijet je kompenzacijska zrcalna slika unutarnjeg svijeta.” Ako je svijet zrcaljenje samoga čovjeka onda je jasno koje vrijednosti i koji heroji pokreču današnje vrijeme. Povijest se ponavlja u obrascima ili kako kaže jyotish u konstelacijama. Doba Rima ili iščekivanja novog mita koji je tada promjenio Rim, odnosno kršćanstvo, sada je ovaj arhetip potonuo u nesvjesno, odnosno došlo je vrijeme ili potreba za arhetipom koji će objedinjavati dušu i tijelo. Simbol Krista ili Budhe koji su nosioci u snovima arhetipa Jastva, imali su negativan stav prema ovom svijetu što je stvaralo polarnost, jer zemlja je majčinski simbol. Alkemija se bavila upravo objedinjujućim simbolima koji su spajali ova dva pola i upravo je budućnost u tome, spajanju tog muškog i ženskog principa. Svaka epoha je to radila na svoj način. Naši preci kroz spomenute arhetipove, ali kada se ljudi ismijavaju ovim simbolima i u njima ništa ne izazivaju, oni govore što se događa unutar duše. Ipak, svatko od nas svojim unutarnjom potragom traži individualni put, ono što pokreće naše individualne motive jer svi arhetipovi su u službi razvoja individualnosti.
„Budući da ne možemo radioteleskopom otkriti Božje prijestolje na nebu ili utvrditi (sa sigurnošću) da voljeni otac ili majka još uvijek radi u više ili manje tjelesnom obliku, ljudi pretpostavljaju da takve ideje„ nisu istinite “. Prije bih rekao da nisu dovoljno “istiniti”, jer to su koncepcije vrste koje su pratile ljudski život od pretpovijesti i koje se i dalje probijaju u svijest pri bilo kojoj provokaciji.
Suvremeni čovjek može ustvrditi da s njima može raspolagati, a svoje mišljenje može ojačati inzistiranjem na tome da ne postoje znanstveni dokazi o njihovoj istini. Ili se možda čak kaje zbog gubitka svojih uvjerenja. Ali budući da imamo posla s nevidljivim i nespoznatljivim stvarima (jer Bog je izvan ljudskog razumijevanja i ne postoji način dokazivanja besmrtnosti), zašto bismo se trudili oko dokaza? Čak i ako s razlogom nismo znali svoju potrebu za soli u hrani, ipak bismo trebali profitirati od njegove upotrebe. Mogli bismo tvrditi da je uporaba soli puka iluzija okusa ili praznovjerje; ali svejedno bi pridonio našoj dobrobiti. Zašto bismo se onda lišili stavova koji bi nam pomogli u krizama i dali smisao našem postojanju?
A kako znamo da takve ideje nisu istinite? Mnogi bi se ljudi složili sa mnom kad bih glatko izjavio da su takve ideje vjerojatno iluzije. Ono što oni ne mogu shvatiti jest da je poricanje nemoguće “dokazati” kao i tvrdnju o vjerskom uvjerenju. Potpuno smo slobodni odabrati koje ćemo stajalište zauzeti; to će u svakom slučaju biti proizvoljna odluka.
Međutim, postoji snažan empirijski razlog zašto bismo trebali gajiti misli koje se nikada ne mogu dokazati. To je da se zna da su korisni. Čovjek pozitivno trebaju opće ideje i uvjerenja koja će mu dati smisao života i omogućiti mu da nađe mjesto za sebe u svemiru. Može podnijeti najnevjerojatnije poteškoće kad je uvjeren da imaju smisla; shrvan je kad povrh svih svojih nedaća mora priznati da sudjeluje u “priči koju je ispričao idiot”.
Uloga je religijskih simbola da daju smisao čovjekovu životu. Indijanci Pueblo vjeruju da su sinovi oca Sunca, a to vjerovanje njihov život daje perspektivi (i cilju) koja nadilazi daleko njihovo ograničeno postojanje. Daje im dovoljno prostora za razvoj osobnosti i omogućuje im puni život kao cjelovite osobe. Njihova je nedaća beskrajno zadovoljavajuća od one čovjeka u našoj vlastitoj civilizaciji koji zna da je (i da će i ostati) ništa drugo doli potkazivač koji nema unutarnji smisao svog života.

Pročitaj  Petak – Odbaciti nepotrebno



Autor: Nikola Žuvela, jyotish savjetnik i terapeut

Vir članka

O jyotishu objavljujem mnoge članke. Od 2002. godine sam instruktor yoge, te podučavam tehnike meditacije. Također, vikendom održavam slijedeće radionice: Deprogramiranje odnosa, radionice o odnosima i samopouzdanju kao i individualna i grupna savjetovanja za one koji imaju poteškoća u braku ili vezi. Završio sam doktorski studij, smjer filozofija na temu filozofije i nesvjesnog.
No Tab Selected
Oznake:
Ostavite vaš komentar
Komentar
Ime
Email