Što nam psihološki govori mit?

Što nam psihološki govori mit?


Što nam psihološki govori mit?

Sva božanstva nose u sebi psihološka značenja. Zeus predstavlja sklad, Apolon intuitivno nadahnuće, itd. Svi mitovi opisuju cjelokupnu dramaturgiju našeg unutarnjeg života. Mit možemo razumjeti na tri razine:
Na prvoj razini jest pripovijedanje kao niz događaja koji vode do određenog kraja kao pripovijedanje priče. Druga razina je povezana s nacijom i treća razina je psihološko objašnjenje koja pokazuje kako on utječe na naše živote. Primjerice, mit o zemaljskom raju jest mit koji  živimo u materijalističkoj civilizaciji, dok su poduzetnici sadašnji spasitelji kao heroji u antici.
Primjerice, Hekata, podzemna božica ima tri glave. Ona je simbol nemogućnosti izbjegavanja vlastitih strahova i ona čeka putnike na raskrižju gurajući ih u očaj i smrt. Ona odgovara nesvjesnim strahovima svake osobe, nekada se javlja i u snovima. Također, mit o Saturnu kojeg imamo u astrologiji jest onaj koji je nosioc isporuke karme ili donosioc loših stvari, a u Jungovoj psihoterapiji on je Sjena ili ono tamno u nama.
Erinija povezuju ​​sa savješću. On simbolizira kajanje,osjećaj krivnje, samouništenje osobe koja smatra da je nemoguće oprostiti. Povezana je  s onom savjesti koja prvo zabranjuje i nakon toga kažnjava. Ovaj mit je jako dubok u ljudskoj psihi jer krivnja i samokažnjavanje može biti uzrok mnogih bolesti koje se mogu otorkiti prije manifestacije kroz terapiju ili pak natalnu kartu.
Gorgone, tri čudovišne sestre koje su nadahnule strah su sinonim za ružnoću duše, simbol degradacije. Eurijala predstavlja seksualnu perverznost, Stena je moć, a Meduza simbolizira duhovnu potrebu za evolucijom pretvorena u arogantnu stagnaciju.
Harpija simbolizira loše navike, opsesije izazvane žudnjom, kao i kajanje; vjetar koji ih nosi proizvodi duh. Opsesije su dio naše prirode projiciranja u kojima premještamo svoju potrebu da ćemo u strasnoj ljubavi pronaći sebe i pobijediti sadašnje jadno stanje što se pokaže kao nedostatak da tu kvalitetu pronađemo u sebi, tj. ljubav koju možemo davati drugima a ne da je neprestano dobivamo od drugih.
Hidra, legendarna zmija s devet glava, nastavlja analogiju s požudom koja proždire dušu. Požuda koja nas tjera da osvještavamo ono instiktivno jest neprestana borba unutar nas gdje se vraćamo na ono životinjsko u nama kroz koje oslobađamo strast za onim višim ili strast za božanskim.
Sluge Dioniza, zbog svojih rituala imaju kompleksni simbolizam, koji su u izravnoj vezi s histerijom, pijanstvom i perverzijom. Nimfe nas podsjećaju na osjećaj privlačnosti i terora. Uživanje je mjesto gdje ego prebiva i Grci su jako dobro znali to prebivalište ili prijelazno stanje naše duše koje želi potražiti spas u uživanju kako se ne bi suočilo sa stvarnošću. Projekcije u uživanje nas spašava jer nas ono ne povrijeđuje, ono je samo užitak, ali duša nakon određenog vremena se više ne može zadovoljiti tim užitkom i mora potražiti stvarnu ljubav, poput antidepresiva koji dižu serotonin i nakon toga postaju nedjelotovorni.
Drevni ljudi primijetili su dvojnu prirodu ljudi , izraženi u mitu dioscura. “Pollux (duša) ne može živjeti svoje zemaljsko iskustvo bez Kastora (tijela)”. Što se tiče postojanja savjesti i nesvjesnog u našem biću, drevni Grci su  stvorili neke sugestivne metafore o tome: poput prelaska u svijet Hada, borbe između Perseja i Meduze, Tezeu i Minotaura, kao jedinstvo kontrasta. Apolonova pobjeda nad Pitonom je trijumf razuma nad instinktima, savjesti nad nesvjesnim.
Ono što je najčešće zastupljeno u grčkoj mitologiji su suprotnosti između racionalnog i emocionalnog, muškog i ženskog. Parovi suprotnosti poput: Atena – Ares, Atena – Posejdon, Apolon – Dioniz. U tom kontekstu možemo jasno primijetiti grčku sklonost razumu, redoslijedu, Logosu. Dakle, Atena je najgori neprijatelj Aresa, koji porazi u poznatoj borbi bogova gdje mudrost porazi bijes i silu. To je potreba da pobjedi razum jer su antički mitovi patrijahalni, ali potrebna je ravnoteža, niti jedan princip ne vlada drugim. Na Zapadu je potreba za muškim predznakom ogromna, ali principi su u ravnoteži.
Psihološki pristup mitologiji se pokazao kao korisno istraživanje, sposobno za stvaranje novih koncepata i teorija o životu samome točnije mitovi predstavljaju blago nesvjesnog. Mitovi nude način da dođemo do suštine, put do vječnosti, prema sebi.
Čak nas i podrijetlo riječi psihologija vodi do mitova: Psyche i njezin ljubavnik, Eros. Ova alegorija ima značenje. Psiha na grčkom jeziku znači dušu, a duša se uzdiže samo kroz ljubav, dok Eros  završava na Olimpu, mjestu vječne sreće. Dakle, psihologija predstavlja, s mitološkog gledišta, više od znanosti ili znanja. Psihologija je proučavanje ljudske duše u potrazi za ljubavlju.

Pročitaj  Mlađak u Ovnu – usudi se, kreni i uživaj u iskustvu

Narudžba knjiga: nikola@vedski-jyotish.net



Autor: Nikola Žuvela, jyotish savjetnik i terapeut

Vir članka

O jyotishu objavljujem mnoge članke. Od 2002. godine sam instruktor yoge, te podučavam tehnike meditacije. Također, vikendom održavam slijedeće radionice: Deprogramiranje odnosa, radionice o odnosima i samopouzdanju kao i individualna i grupna savjetovanja za one koji imaju poteškoća u braku ili vezi. Završio sam doktorski studij, smjer filozofija na temu filozofije i nesvjesnog.
No Tab Selected
Oznake:
Ostavite vaš komentar
Komentar
Ime
Email