Suvremeni muškarac u odnosu na razvijenog muškarca

Suvremeni muškarac u odnosu na razvijenog muškarca



Današnji muškarci u većini su odbacili svoju pravu bit, a da uopće toga nisu svjesni. Možemo ovaj članak napisati kao kritiku, ili pak pisati ga na temelju psihičkih činjenica. Pošto me kritika ne zanima jer kritika ne rješava problem, ona guši dušu, ovdje ću se baviti arhetipom muškarca u odnosu na današnjeg muškarca.  U primitivnim plemenima postoji inicijacija gdje dječak mora prihvatiti niz jako teških i zahtjevnih zadataka. U našoj civilizaciji, niti muškarac niti žena ne prolaze tu inicijaciju, čak više, većina se tome smije i ne razumije da psiha ima taj mehanizam kako bi se mogao nastaviti psihički razvoj. Primjerice, u staroj Vedskoj tradiciji, nakon stvaranja obitelji u odmakloj dobi, muškarac se okreće sebi ili spoznaji unutarnjeg Jastva. Platon je rekao da se to događa nakon 50. godine kada čovjek  počinje postavljati pitanja o smislu i gdje se javlja filozofski muškarac koji mora stvoriti svoje individualno mišljenje naspram smisla života. Jung govori da smo tako psihički konstruirani te da ako to ne činimo, dolazi do devijantnosti u ponašanju koje stvara bolesno društvo u kojem živimo. Psihoterapija definira društvo kao bolesno i narcisoidno, te se pojedinac liječi i uči živjeti u tom bolesnom društvu.
Ovaj uvod je bio potreban kako bi objasnili pozadinu odrastanja. Dakle, muškarac danas ne prihvaća inicijaciju muškarca i njime onda vlada Anima, kompleks majke koji ga sve više nagriza i stvara depresivno ponašanje u kojem razvija strah od života na način da ga nije živio. Druga skupina, tzv. alfa muškarci su uvijek isti, oni dominiraju, zaljubljeni su sami u sebe, a od stupnja narcisoidnosti ovisi koliko će biti agresivni onda kada njihova narcisoidna struktura biva ugrožena. Danas je to većina muškaraca jer na izborima pobjeđuju upravo narcisi koje bira takav tip muškarca. Takav muškarac dio je gomile. On je religijski opredjeljen, nema pojma što piše u religijskim knjigama, ali ujedno mrzi sve što je drugačije. On je u strahu od upoznavanja sebe i svoje Sjene i zato prezire mišljenje, pamet, razvoj jer njime vlada neosvještena Anima koja se ponaša kao demon i mijenja mu neprestano raspoloženje. On podcjenjuje ženu, jedino tako može opstati u svojim stavovima, tj., ako ponižava.
Takvi muškarci su zavladali današnjim društvom kao u doba totalitarizma. To je jedna duboka narcisoidnost koja se ne vidi izvana dovoljno, ona se vidi u onome što ljudi ne znaju da se već zadnje vrijeme jako valja, a to je želja da muškarac opet ratuje, tako da imamo svijet koji se nalazi pred novim velikim sukobima. Nikada kao prije drugog svjetskog rata nije bio vidljiv prezir naspram znanja, duhovnosti, prema knjizi, gdje podaci ponovno govore o velikom padu čitanosti. Obilježje Animusa ili psihičke slike muškarca jest da, kada se muškarac ostvari, on je autoritet koji sebe prepoznaje u služenju ljudima. To je muškarac koji je prihvatio svoju unutarnju Animu koja mu je dala individualno mišljenje koje nije naučeno već govori s iskustvom i svjestan je da neprestano mora napuštati stara mišljenja jer to je osnova unutarnjeg razvoja. Razumijevanje ženske energije je takvo da razumije problem, ali istodobno je svjestan da razvoj druge osobe mora doći samo od nje. Ne podliježe svojim unutarnjim opscesnim ideologijama Spasitelja kao djela Animusa i ne zanosi se time da može spasiti nekoga. Čak niti ne daje savjete ako procjeni da ga osoba neće čuti. O takvom muškarcu se malo zna jer mi smo društvo koje ne zna da je psiha sastavljena od inicijacijskih elemenata preko kojih dolazimo do dubljih slojeva sebe.
Današnji muškarac kada mu se spomene nesvjesno, on od straha od svoje Anime pobjesni, vrati se u čopor koji ga prihvaća i takav muškarac uvijek mora nekog mrziti jer ne može živjeti bez aspekta neprijatelja. Kako možeš biti muško ako nemaš svog neprijatelja? Međutim, kada ga upitaš da to objasni, počinje vrijeđati, govoriti nebuloze jer ima strah od intelekta, boji se misliti jer s inferiornom funkcijom čopor ga prihvaća. Taj muškarac se boji razvoja.
Drugi tip muškarca koji je danas jako čest je onaj sa izraženim kompleksom majke. Taj muškarac se okreće intelektualnosti koja mu je, kako je Freud lijepo rekao, obrambeni sistem od suočavanja sa nedoraslošću. Njemu je priča o teorijama zavjera odlična jer autoritet kao nepoznanica je nešto VELIKO (Superego ili Animus) i nedostužno. Ljude koji zastupaju teorije zavjere nećete vidjeti da rade da bi nešto promijenili, nego kritiziraju jer to je negativna i neasimilirana Anima. Takve ljude nećete vidjeti da su kupili zemlju, uveli solarne panele, iskorištavali kišnicu, razgovarali o mogućim problemima koje mogu zadesiti zajednicu. To je nemoguće jer onda takva osoba mora ući u autoritet, zauzeti se za sebe. Bolje im je objašnjavati da demonska sila vlada svijetom. Oni u tome ne griješe jer ljudi žele biti žrtve. Od mitova ili psihoterapije se zna da žrtva privlači nasilnika.
Imamo i finiji tip muškarca sa kompleksom majke. On je intelektualac, voli znanost, ljevičar je, ismijava duhovno, okrenut je jakoj kritičnosti društvu, ali istodobno je involviran u propale projekte spasa zemlje. Na strani je manjina, ali im ne bi pomogao jer bi onda i on morao upoznati autoritet i svoju odgovornost, ući u stvarne odnose, raditi i biti predan, biti u srcu. On koketira, uvijek je na udaljenosti i ne pada mu na pamet otići pomoći, osim na kvazi prosvjed, ili kada su kamere upaljene da bi se prikazao kao dobrotvor. Isto tako se boji žene, nesretno je zaljubljen ili je u braku bez svojeg ja ili Animusa kojeg se boji jer kompleks majke mu ne dozvoljava da se okrene inicijaciji u muškarca. Time osigurava sebi podsvjesnu zaljubljenost u majku. Takav muškarac uopće ne može doživjeti svoju partnericu koja je na razini objekta, a žene koje su s tim muškarcima su jako kritične prema njima što im osigurava isto tako mogućnost da ne žive sa stvarnim muškarcima.
Razvojna faza muškarca
 Muškarac u psihičkom razvoju prelazi fazu dokazivanja i odvajanja od majke. Tu mu pomaže arhetip junaka da prihvati Animusa ili mušku stranu sebe samoga. Nakon toga prolazi intelektualnu fazu s kojom odbija prihvatiti društvo. U toj fazi se čak i bavi duhovnošću, ali ne da bi ga preobrazila već ju prihvaća kao obrambeni sistem od prihvaćanja života. Ovdje nalazite mnoge današnje ‘duhovne učitelje’, ‘savjetnike’. Obično se velika većina žena razočara u njima jer njima vlada arhetip djeteta, nisu u mogućnosti stvarati odnose i ženu doživljavaju na nivou objekta. S druge strane, žena ovdje projicira svog Animusa spasitelja partnera, ili želju da se pobjegne od prihvaćanja realnosti života koji nosi kompleksne emocije. Kada završi ta faza, kada muškarac uđe u odnos i kada se  suoči sa roditeljstvom, on prolazi s partnericom težak put projekcija svoje Sjene, rušenje idealnog partnera, očekivanja od života i kroz davanje emocija uči živjeti u srcu. Nakon toga spoznaje smisao davanja, kroz odnos i roditeljstvo. Prije toga je birao partnericu na temelju slaganja u većini zajedničkih i sličnih zanimacija jer na tim osnovama stvaraju buduće zajedništvo. Na kraju kada je savladao inicijacije ovog svijeta, libido se okreće prema unutra i meditacija i praksa dolaze prirodno, tada muškarac spoznaje još dublji smisao i nastavlja sebe dalje nadograđivati. Kroz taj proces prihvaća svoju Animu, žensku stranu koja gubi moć vladanja njegovom emocionalnom stranom i dolazi do spajanja muške i ženske energije, tj. prihvaćanja ne samo sebe već i svijeta.
Nikola Žuvela
jyotish savjetnik i terapeut

Pročitaj  Subota – Kraljevska zvijezda Aldebaran kroz današnji dan



Autor: Nikola Žuvela, jyotish savjetnik i terapeut

Vir članka

O jyotishu objavljujem mnoge članke. Od 2002. godine sam instruktor yoge, te podučavam tehnike meditacije. Također, vikendom održavam slijedeće radionice: Deprogramiranje odnosa, radionice o odnosima i samopouzdanju kao i individualna i grupna savjetovanja za one koji imaju poteškoća u braku ili vezi. Završio sam doktorski studij, smjer filozofija na temu filozofije i nesvjesnog.
No Tab Selected
Oznake:
Ostavite vaš komentar
Komentar
Ime
Email