Sveto Jedinstvo
Svaka čežnja za srećom koja se uzdiže iznad nižih zemaljskih želja samo je čežnja za ujedinjenjem duhova u pra-temeljima duha, koji ih vječno stvara i vječno iz sebe otpušta, da bi ih vječno opet u sebe uzeo…
Ali ljudski duh na zemlji je vezan za zemaljsko i tamo gdje bi htio jedinstvo, ipak stvara razdvajanje.
Sklapa se prijateljstvo da bi se ukinula razdvojenost, ali prijatelj i prijatelj ostaju ipak dvoje – i nikada se ne mogu u nutrini stopiti u jedno!
Samo brak koji muško sjedinjuje sa ženskim, stvara uistinu novo jedinstvo.
Tu su čovjek i čovjek stopljeni ponovno u nadzemaljsku cjelinu, kao što su bili ujedinjeni nekada prije „pada“ u zemaljski pojavni svijet!
Makar to i ujedinjenima vrlo rijetko dolazilo do svijesti, to ne mijenja na stvari da se zaista događa ujedinjenje u istom onom prapostojanju, u kome je čovjek nekada postojao.
Iako su ljudi vrlo malo svjesni od onoga što uistinu jest, ono što ostaje nesvjesno i nepoznato daleko više određuje čovjeka od svega onoga čega je svjestan.
Čim se na zemlji muškarac i žena zavjetuju jedno drugome, čvrstom voljom, da će održati svoj zavjet sve do kraja njihova zemaljskog života – nastaje u supstancijalnom duhu novo jedinstvo – po obliku sasvim jednako onome, u kome su oboje bili sjedinjeni u duhovnome sa svojim pra-danim komplementarnim polom.
Za vrijeme zemaljskog života uvijek tjelesno vidljivo čini suprotni pol samo onome s kojim je čovjek povezan brakom, neovisno o tome da li se kao u krajnje rijetkim slučajevima radi zaista o dva pola koji su nekada bili povezani i koji će ispunjenjem vremena jednom opet biti ujedinjeni, – ili se radi o dva u pratemeljima „strana“ pola.
Stoga svaki bračni partner treba samo u svom bračnom partneru kome se zavjetovao, vidjeti svoj suprotni pol, jer za vrijeme života na zemlji nitko drugi se s njim ne može sjediniti…
Samo je s njim podigao duhovno jedinstvo o kome se ovdje govori i nitko, ni najmudriji tu ne mogu znati s potpunom sigurnošću, nije li suprotni pol s kojim je čovjek sjedinjen ovdje na zemlji zaista i njegova vječna dopuna s kojom će zauvijek biti spojen.
Samo vrlo posebna iskustvena, duhovna sposobnost može povremeno, iako ne sasvim lako, podići taj veo…
Ali da ne bi ostao otvoren prostor za pitanja moram spomenuti da i tamo gdje postoji najveća sigurnost da su se kao dva zemaljska čovjeka srela dva duhovna pola, koji su nekoć bili jedno u prapostojanju, oni mogu stvoriti novi oblik jedinstva o kome govorim, samo onda ako se sjedine u istinskom braku za svog zemaljskog života.
Izvor:
Eloratea – kolumna duhovnih tekstova
Ostavite vaš komentar