Uživanje u kulturi samokažnjavanja

Uživanje u kulturi samokažnjavanja



Zašto čovjek uživa u samokažnjavanju? Zato jer većina živi na razini razvoja koja pripada djetetu i još nije zakoračila u odraslu fazu razvoja. Definicija psihoterapije je da se čovjek razboli od narcisoidnog društva u kojem onda uči kad se osvijesti uči živjeti u narcisoidnom društvu. Navesti ću nekoliko primjera kako bi bio jasniji. Primjerice, popularno je govoriti on je materijalist, kultura samokažnjavanja vas tjera da trošite na besmislice i onda ste prihvaćeni, ali ako ste svoj novac ulagali u znanje ili neki svoj hobi od kojeg ste uspjeli i živjeti postajete materijalist. To je prihvatljiv obrazac pogotovo na području cijelog Balkana na kojem vlada obrazac kmeta, žrtva je općeprihvaćen obrazac. Iako su naši preci živjeli u neovisnim naseljima, nisu plaćali režije i proizvodili su svoju hanu, danas je to nemoguće jer jedan umirovljenički par u jednom stanu za režije i hranu potroši deset tisuća eura godišnje ili prijašnjih 20 000 maraka. To je prosječan život u Zagrebu ali i u Europi. Pritom, ako želite otići na neki liječnički pregled možete čekati i šest mjeseci, što znači da morate imati dodatni novac da bi otišli na privatni pregled. Zaključak, u modernoj civilizaciji primoran si zarađivati, ali samokažnjavajuća kultura osuđuje inteligenciju i sposobnost odbacujući najvažnije karike za stvaranje ravnopravnijeg društva. Takvi pojedinci se odvajaju jer znaju da ih samokažnjavajuća kultura odbacuje jer eto, ne prigovaraju i sagledavaju probleme kroz izazov i učenje jer problemi nas čine inteligentnijim.
Kako država tako i društvo tjera te da živiš kao žrtva i da se samokažnjavaš. Uzmimo samo obrazovanje, mnogi koji imamo djecu država nam kaže da nam plača obrazovanje, a mi radimo s djecom još minimalno dva sata poslije škole.  Ne učimo djecu kako da se zaštite od mnogih modernih laži, kako od politike, gospodarskih laži, opasnostima kako da se zaštitimo od manipulacije tehnologije, nego je važnije bombardirati djecu koje godine je koga ubio Napoleon i drugi psihopati. Recimo, udžbenik za četvrti razred srednje škole iz Politike i gospodarstva uči djecu da kada država raspiše natječaj pobjeđuje bolja ponuda. Kako u Europi tako i u nas treba djecu učiti da je to laž, da ih se uči kako da žive u korumpiranom sustavu i kako da koriste društvene mreže i aplikacije kojima danas zbog tehnologije mogu graditi novo društvo i nuditi svoje usluge svojoj generaciji koja bi zaobilazila ovu dogovorenu korumpiranost. Danas je normalno da načelnik civilne zaštite nakon potresa javno vrijeđa volontere, jer oni su sada pokazali da je sustav bezvrijedan.
Upravo tome služi obrazovanje kako da se povezujemo i kako da stvaramo sustav pomoći i ravnomjernog raspoređivanja bogatstva i kako je pojedinac najbitnija karika društva. Žalosno je što nas tragedije ujedinjuju što je sustav građen na narcisoidnosti i što je potrebno puno obrazovanja i svijesti da bi se shvatio obrazac kolektivnog podržavanja samokažnjavanja. Djeca o narcisoidnosti i psihopatologiji mobinga na poslu ne uče u školi, oni o njemu saznaju tek u bolnici kada obole od poslodavca. Ako bolje pogledate obrazovni sustav,  nas ne uči kako biti slobodan već kako biti moderni kritičar sveg normalnog. Koliko puta sam vidio ljude da u parku ljudi meditiraju, a da im se većina smije. To čine kako bi podržali samokažnjavajući model ponašanja pogotovo u odnosima. Tamo je leglo samokažnjavajućih programa gdje parovi kažu volim te, a oni ne mogu razumjeti da to ustvari znači samo kotačić društvenih očekivanja što on ili ona moraju odraditi. Ona mora roditi, biti majka, lijepa, pametna, napredovati u karijeri, a on mora zarađivati, imati više od nje, po mogućnosti da se bavi malo i duhovnosti, da je inteligentan, pun manira  i odličan ljubavnik. Ljudi se u tim očekivanjima pogube i tihi glas očekivanja ubija vezu tako da ljudi ustvari prekidaju zbog toga jer nisu ispunili samokažnjavajuće zacrtane ciljeve društva, dok uopće ono što oni jesu u većini veza niti ne dođe do izražaja. Stari ljudi optužuju sebe da nisu ispunili upravo te programe, ne žale što nisu razvili svoju individualnost.
To ljudi ne rade namjerno, to je obrambeni sistem, zaštita, pošto ljudi žive na narcisoidnoj razini u kojoj roditelji i društvo svim snagama štite postojeći sustav vjerovanja samokažnjavanja. Psiha ionako čovjeka usmjerava na razvoj, ovaj program je kamenog oblika, ljudi ga toliko čuvaju što dokazuju istraživanja sociologije, političke filozofije, psihoterapije, ali unutarnji zakoni reguliraju kolektivni program odbijanja svjesnosti na jako bolan način. Samokažnjavajući program uvijek traži oca ili vođu jer ne želi vidjeti sebe kao samosvjesno biće. Svaki par stoji pred ovim programom, o njima ovisi žele li razvoj ili vlastito uvjeravanje u onom što velika većina čini i tako ne upoznaju se sa stvarnim emocijama već s lažnim životom.
Nikola Žuvela
jyotish savjetnik i terapeut

Pročitaj  Kako karma pokaže pravo stanje voljenja



Autor: Nikola Žuvela, jyotish savjetnik i terapeut

Vir članka

O jyotishu objavljujem mnoge članke. Od 2002. godine sam instruktor yoge, te podučavam tehnike meditacije. Također, vikendom održavam slijedeće radionice: Deprogramiranje odnosa, radionice o odnosima i samopouzdanju kao i individualna i grupna savjetovanja za one koji imaju poteškoća u braku ili vezi. Završio sam doktorski studij, smjer filozofija na temu filozofije i nesvjesnog.
No Tab Selected
Oznake:
Ostavite vaš komentar
Komentar
Ime
Email