Važnost emocija

Važnost emocija

Sloboda nije neka misao ili udaljena ideja ona je i emocija. Arhetip ili obrazac nije misao već emocija. Emocija daje prednost tijelu, senzualnom djelu naše osobnosti ona se ne uspinje prema onome što je gore, emocija nas veže u lance fizičkog. S druge strane, kada se osjećamo napadnuti, kada osjećamo afekt tamo smo najmanje prilagođeni u životu i tada smo uhvaćeni u emocije, gdje ne postoji moralna prosudba. Recimo, partner kaže riječ koju je izgovarala naša majka, afekt postaje jak, ali, istodobno, rečeno govori da smo na tom polju u životu doista neprilagođeni i taj dio osobnosti nerazumijemo. Tada se rađa sukob, a iz sukoba nastaje emocija a iz emocije svjesnost. Tama i svjetlost ne mogu postojati bez emocije. U današnje vrijeme znanstveni pristup je dehumanizirao čovjeka, sve što čovjek pokušava emocionalno doživjeti tamo ga sputava znanost sa svojim objašnjenjima. Tako se osjećamo nepovezanim sa kozmosom i taj osjećaj nelagode za većinu Zapadnjaka je poguban.
Ono što nas spaja s drugim ljudima ustvari su emocije koje su iste svim rasama i one pokazuju našu univerzalnost. Emocije su pripadali zemlji, prirodi, Velikoj majci a danas je zemlja materijalni pojam ili intelektualni koncept.  Mnogi roditelji koji su bez osjećaja a to je većina, ne razumiju zašto su djeca često zločesta ili zašto su nestašna, ona traže emociju od svojih roditelja jer ih ne dobivaju od dehumaniziranih roditelja.
Čovjek danas emocionalno teško doživljava emocije kroz odnose s ocem, majkom, djetetom, ženom, muškarcem, sve te emocije je podigao na višu instancu – državu koja je postala neman ona potpuno određuje živote pojedinaca. Čim su emocije neiživljene one se okreću s više instance (autoritet, država, šef) na samoga čovjeka. Emocije su instinktivne i one se suprotstavljaju racionalnom pokušaju da se svijet stavi u razumljivu formu.
Emocije se jako izražavaju kroz junake, ljudi se vole poistovjećivati s njima jer tako osjećaju da postaju bogočovjekom. Emocije u junaku pobuđuju zlo, to je želja čovjeka da ga se oslobodi od nižih emocija i postane sličan nečem uzvišenom. Priroda ne voli kada skrivamo svoju inferiornost ona nam je daje da rastemo. Naše niže ja sačinjeno je od primitivnog čovjeka koji je prepun emocija a naša svjesna strana mora pronaći zajedništvo s tim djelom sebe, suzdržavanje se često pretvori prije ili kasnije u bolest, jer priroda pronađe načina kako da sebe pokaže da li kroz skandal ili nešto slično.
Nikola Žuvela
jyotish savjetnik i terapeut

Autor: Nikola Žuvela, jyotish savjetnik i terapeut

Vir članka

O jyotishu objavljujem mnoge članke. Od 2002. godine sam instruktor yoge, te podučavam tehnike meditacije. Također, vikendom održavam slijedeće radionice: Deprogramiranje odnosa, radionice o odnosima i samopouzdanju kao i individualna i grupna savjetovanja za one koji imaju poteškoća u braku ili vezi. Završio sam doktorski studij, smjer filozofija na temu filozofije i nesvjesnog.
No Tab Selected
Oznake:
Ostavite vaš komentar
Komentar
Ime
Email