Zašto metoda nekada djeluje, a nekada ne?

Zašto metoda nekada djeluje, a nekada ne?


Zašto metoda nekada djeluje, a nekada ne?

Metoda je nešto što nam se nužno nameće u svakom radu i bez nje mnoge stvari koje činimo u životu ne bi mogle funkcionirati. Primjerice, da bi dobili kukuruz u ljeto morali smo ga prethodno posaditi u jesen, što znači da smo morali poštovati određenu metodu.
Međutim, istina je i to da metoda ne garantira uspjeh. Najbolji primjer toga je kada su znanstvenici ispitivali subatomske čestice određenim metodama, njihova istraživanja su se mijenjala s obzirom na raspoloženje s kojim su pristupali promatranju. Ipak, dok ne sazrijemo do stupnja kada odbacujemo metodu i učenje gdje svu sreću pronalazimo u sebi, metoda još uvijek ostaje jedino sredstvo na putu osvještavanja našeg pravog Ja-Jastva.
    Kada govorimo o metodi, moramo biti svjesni činjenice da nema apsolutne metode koja djeluje na sve ljude pozitivno i dobro. Pa tako je i meditacija sigurno dobra za 95 posto ljudi u oslobađanju stresa, međutim za onih 5 posto najučinkovitije je nešto sasvim drugo: odlazak u prirodu, slušanje muzike ili razgovor. Stoga, prije nego počnemo govoriti o metodi, moramo biti svjesni da nema apsolutnih rezultata, kao što niti jedan zakon koji poznajemo u prirodi nema apsolutnu vrijednost već samo više ili manje vjerojatnu činjenicu. To nije tako samo u znanosti već je takva i naša priroda, što tvrdi i znanost, odnosno da su svi zakoni koje poznajemo više ili manje vjerojatni. Tako je i sa jezikom kojeg upotrebljavamo u svakodnevnom govoru. Pojmovi koje koristimo za, primjerice, stol su izricanje trenutnog stanja. Naime, najveća otkrića prošlog stoljeća, pored električne energije, svakako su otkrića kvantne fizike koja kaže da je stvarnost koju upravo promatramo već nešto drugo, stalno u promjeni, titrajući iz trenutak u trenutak, a zbog našeg oka koje kasni u prijenosu informacija, naš um dobiva površne podatke na temelju čega mi krojimo stvarnost oko sebe.
Stoga, moramo se pomiriti s time da metoda može biti sasvim ispravna, ali da je prijenos informacija u naš um sasvim drugačiji. Taj nepravilan prijenos informacija je uvjetovan mnogim činiocima poput kulture, roditelja i naše osobne razvijenosti. Stari filozofi su ovaj problem zvali doksa – javno mnijenje koje govori da većina ljudi ima krivu sliku stvarnosti o svijetu, a danas možemo kroz novine i medije vidjeti mnoge oblike predrasuda. Mnoga su istraživanja pokazala da meditacija pomaže čak i kod fizičkih oboljenja, ali kulturološki, to je za našu civilizaciju strano tijelo koje smo pokušali usvojiti tokom zadnjih sto godina koliko traje dolazak istočnih učitelja na Zapad. Mi smo se okrenuli vlastitim bogovima hedonizma kao zamjenu za stvarnost i sada se suočavamo sa raspadom iluzija koje su toliko kobne da u Europi 20 posto ljudi boluje od depresije, a u ovisnostima da ne govorimo. Očito je da su ovdje metoda i pristup zakazali, odnosno znanost je u većini slučajeva skeptična, a skeptičnost nije znanost. Sve više je primjera u kojima biologija ne može ostati u svojim okvirima ako ne koristi psihologiju. To dokazuje i Jeremy Narby koji je otkrio da postoji u nama DNK mreža preko koje urođenici uz pomoć šamana i halucegenih biljaka dobivaju podatke o lijekovima i hrani potrebnoj za život. Njihovo otkriće preko shamanskih metoda postalo je dio svake operacije srca i korištenje njihovog lijeka. To otkriće biologa već je davno prije otkrio psiholog C. G. Jung. Naime, on  govori da u svima nama postoji kolektivno nesvjesno – nasljeđa iz kojih crpimo podatke naših predaka. Iz toga proizlazi da metoda ne može biti ispravna ukoliko je teorija skeptična i ne priznaje znanstvene podatke koji postoje, ali se zbog skeptičnosti znanstvenika, jer im se neke stvari čine nemoguće, ta otkrića tumače kao slučajna. Ipak Jeremy Narby je svojim dokazima pridobio mnoge znanstvenike što znači da se i u znanosti stvari sve više mijenjaju. Bitno je znati da metoda ima jako dobar učinak, ali ako se ona koristi kao mehanika, ona je neupotrebljiva. Recimo, mnogi ljudi danas vježbaju yogu, malo su mirniji, zdravlje im se poboljša, ali ne osjećaju unutarnju promjenu jer ne mogu zahvatiti bit yoge ili onoga što ona govori. Zato metoda i razumijevanje onoga što se radi donosi prave i duboke rezultate. Primjerice, ako imate puno teoretskog znanja o Animusu – podsvjesnoj projekciji muškarca u žene, kroz aktivnu imaginaciju tj., Jungovu metodu koju radim na terapijama i radionicama, ako se nastavi ovaj usporedni rad, počinje se prepoznavati projekcija i razlikovanje stvarnog partnera od projekcije koja se onda produbljuje kroz odnos. S druge strane, ako vježbamo yogu, potrebno je znati puno teoretskog i psihološkog znanja koja se onda produbljuju na meditacijskim povlačenjima, tada metoda dobiva punu snagu i smisao. Ono što je najbitnije, počinjete iskušavati duhovno koje postaje dio vašeg života i na taj način iskustvo mijenja vaš život i počinjete to iskustvo implemetirati u vaš posao ili odnos.

Pročitaj  Ljudski um ima moć reorganiziranja kojim utječe na organizam I onda kada se situacija čini beznadnom

jyotish savjetnik i terapeut

Narudžba knjiga: nikola@vedski-jyotish.net



Autor: Nikola Žuvela, jyotish savjetnik i terapeut

Vir članka

O jyotishu objavljujem mnoge članke. Od 2002. godine sam instruktor yoge, te podučavam tehnike meditacije. Također, vikendom održavam slijedeće radionice: Deprogramiranje odnosa, radionice o odnosima i samopouzdanju kao i individualna i grupna savjetovanja za one koji imaju poteškoća u braku ili vezi. Završio sam doktorski studij, smjer filozofija na temu filozofije i nesvjesnog.
No Tab Selected
Oznake:
Ostavite vaš komentar
Komentar
Ime
Email