Zašto ne razumijemo nutrinu ili nesvjesno?

Zašto ne razumijemo nutrinu ili nesvjesno?


Zašto ne razumijemo nutrinu ili nesvjesno?

Čudnovata je činjenica, na koju se neprestano nailazi, da ama baš svatko, pa i najnemjerodavniji nestručnjak vjeruje kako o psihologiji zna sve, kao da je psiha upravo ono područje koje uživa sveopće poznavanje. Ali svaki će se zbiljski poznavatelj ljudske duše složiti da ona pripada najtamnijim i najtajnovitijim stvarima s kojim se naše iskustvo susreće.
U razračunavanju između svijesti i nesvjesnoga, postoji razvoj, napredovanje k cilju ili završetku. To je put prema Jastvu, put prema središtu labirinta. U duši postoji k cilju upravljen proces, neovisan o vanjskim uvjetima. Ali pravi put do cjelovitosti sastoji se, nažalost  od sudbinskih zaobilazaka i stranputica. Često ljudi očekuju da jedno savjetovanje riješi sve, ali kako ubrzati proces zrenja u odnosima ili u samorazvoju, što je jedno te isto?
To je vijugav put. U njemu se  povezuju suprotnosti, podsjećaju na Merkurov glasnički štap koji je inače vladalac nesvjesnog. To je staza u kojoj vlada labirintska isprepletenost, a takva neizvjesnost većinu ispunjava strahom. Taj put pripada onim iskustvima koja rado zovemo kao “teško pristupačna”. Njihova nepristupačnost počiva na tome što su skupocjena: ona zahtjevaju nešto čega se ljudi najviše plaše. Naime, cjelovitost o kojoj se doduše neprestance govori i o kojoj se beskonačno može raspredati, u zbiljnosti života se zaobilazi u najvećem luku. Ono što je popularnije je beskrajno omiljena praksa “psihologije pretinaca”, gdje jedan pretinac ne zna što se nalazi u drugomu. Ljudi jednodimenzionalno istražuju jedan pretinac, a negiraju postojanje drugog i tako postaju zarobljenici jednodimenzionalnih odgovora.
Za takvo su stanje stvari odgovorni, ne samo nesvjesnost i nemoć pojedinca već i opći duševni odgoj Europljanina. Taj je odgoj ne samo u nadležnosti već i u naravi vladajućih religija koje zanemaruju postojanje vanjskog i unutarnjeg čovjeka. Kršćanstvu se može predbaciti spor razvoj, odnosno ono s čime se bavi ostalo je samo štovanje izvana dok unutarnji proces uopće nije ni započeo, tako da u Europi doživljava veliki pad. Izgubilo je povezanost s izvorom, točnije neshvaćanje psihičkog života i simbola Krista.
Imitatio Christi (Oponašanje, nasljedovanje Krista), to jest zahtjev da se slijedi uzor i postane sličan njemu, trebao bi težiti razvoju i uzdignuću vlastita unutarnjeg čovjeka, ali ga površni vjernik, sklon gotovim obrascima, pretvara u izvanjski predmet obožavanja. Tako božanski posrednik stoji kao slika vani, dok čovjek ostaje fragmentom, netaknut u svojoj najdubljoj naravi.
U zapadnjaka, međutim, vrijednost Jastva pada na nulu. Odatle proizlazi opće potcjenjivanje duše na Zapadu. Jasno je da ljudi ne mogu pojmiti kako se Jastvo koristi simbolima, a njegovo značenje a onda i simbol Krista ili Budhe, ljudi ne mogu razumjeti kao izraz nesvjesnog, simbolima u kojima se spajaju oprečnosti ili suprotnosti muškog i ženskog, na čemu počivaju sve zaljubljenosti. Ovo je doista totalni mrak za Zapadnjka, pa onda na portalima i društvenim mrežama čitamo one komentare za i protiv. Kakva je to farsa i nerazumjevanje psihe u kojima nitko ne može povezati simbol Jastva, kroz spomenuti simbol, a kamoli da to ima ikakve veze s odnosima.
Isključivo religiozna projekcija može dušu lišiti njezinih vrijednosti. Snaga simbola Jastva je toliko snažna da mnogi upadaju u zabludu i misle da uzrok svih nedaća leži vani, i ljudi se više uopće ne pitaju kako i gdje su i sami tome pridonijeli. Duša im se čini toliko beznačajnom, te je jedva drže sposobnom za zlo, a kamoli za dobro. Ali ako duša više nema nikakvu ulogu, vjerski se život zaustavlja na izvanjskosti i nebitnim tračevima kakve imamo danas u Europi u pogledu konzervativne revolucije. Kako god zamišljali odnos Boga i duše – jedno je sigurno: duša ne može biti nikakvo samo, već ima dostojanstvo bića kojemu je podarena sposobnost odnosa prema božanstvu. Pa kad bi to bio i samo odnos kapi prema moru; ni mora ne bi bilo bez mnoštva kapi. Dogmatski utvrđena besmrtnost duše uzdiže je iznad prolaznosti tjelesnog čovjeka i čini je sudionikom nekoga nadnaravnog svojstva, a to čovjeku daje smisao. Time ona po značenju mnogostruko nadmašuje svjesnoga smrtnika.

Pročitaj  Lijenost u odnosu na ljubav

jyotish savjetnik i terapeut

Narudžba knjiga: nikola@vedski-jyotish.net



Autor: Nikola Žuvela, jyotish savjetnik i terapeut

Vir članka

O jyotishu objavljujem mnoge članke. Od 2002. godine sam instruktor yoge, te podučavam tehnike meditacije. Također, vikendom održavam slijedeće radionice: Deprogramiranje odnosa, radionice o odnosima i samopouzdanju kao i individualna i grupna savjetovanja za one koji imaju poteškoća u braku ili vezi. Završio sam doktorski studij, smjer filozofija na temu filozofije i nesvjesnog.
No Tab Selected
Pročitaj  Ponedjeljak – Odnosi u prvom planu
Oznake:
Ostavite vaš komentar
Komentar
Ime
Email