Zen i prosvjetljenje
Cilj zena jest oslobođenje od vezanosti, gdje čovjeka ne smije dotaknuti požuda i patnja, dobitak i gubitak, i gdje neće prianjati uz nijedno biće. U tome se sastoji jedinstvo bića,a psihološki vi potpuno svoj libido okrećete u unutrašnjost i na taj način nema više podjele na dobro i zlo, muško i žensko, duhovno i materijalno, dvojnost nestaje. Dakle to je proces koji izgleda teoretski lako shvatljiv, ali u praksi prerano povlačenje koje vidimo kako na Istoku i na Zapadu rađa fanatizam i religijsku isključivost.
U zenu je čovjek okrenut prema unutra, u svom srcu, i otuda može osjetiti i razumjeti unutarnje djelovanje. Ovo novo stanje svijesti koje potiče iz religiozne prakse, obilježeno je činjenicom da vanjske stvari više ne utječu na svijest ega, mjesto iz kojeg proizlazi odgovarajuća vezanost, nego da prazna svijest stoji otvorena za druge utjecaje. Ovaj drugi utjecaj čovjek više neće osjećati kao vlastito djelovanje, već kao djelo za kojim čovjek teži. To možemo objasniti kao da je neki predmet oduzeo glavno obilježje ega i preuzeo mu mjesto. to stanej se postiže vježbom, koncetracijom na udah i izdah gdje je najvažnije ISKLJUČITI MISLI. Misli stvaraju um i podjelu i subjektivno stajalište.
Zen iskustvo je mistično iskustvo koje se od ostalih sličnih iskustava razlikuje po tome što se priprema sastoji od ‘prepuštanja’, ‘ukidanja slika’ i drugih stvari. Zen u našem zapadnjačkom poimanju religioznosti, sasvim je različit i suviše težak.
Razlog toga je krajnje individualni oblik metoda, te ikonoklastični stav mnogih učitelja. Osim redovničke halje, put duhovnog obrazovanja ili oblikovanja sastoji se i od kōana. Kōan podrazumijeva paradoksalno pitanje, izraz ili djelo učitelja. Prema Suzukyevom opisu, uglavnom su to pitanja koja učitelj daje u obliku priča. Učitelj ih učeniku daje za meditaciju.
Na prvi pogled čini se da takvo pitanje predviđa ili prejudicira konačni ishod meditacije i da određuje njen sadržaj, poput Ignacijevih duhovnih vježbi ili nekih yogijskih meditacija čiju sadržinu određuju pitanja koja je postavio učitelj.
Kōani su, međutim, sasvim raznoliki, neodređeni i paradoksalni gdje je gotovo nemoguće doći do bilo kakvog intelektualnog zaključka. Povrh toga, opisi iskustva su toliko mutni da se ni u jednom slučaju ne može opaziti racionalna veza između kōana i iskustva, a kojoj ne bi bilo prigovora. Budući da se ne može dokazati logički slijed, može se pretpostaviti da kōan metoda ni najmanje ne ograničava slobodu duhovnih zbivanja te da, prema tome, konačni rezultat proizlazi iz osobne predispozicije inicirane osobe.
Potpuno uništenje racionalnog intelekta koje obrazovanje ima za cilj stvara gotovo potpunu odsutnost pretpostavke o svijesti. Prema Jungu, satori je dar prirode i kada daje odgovor – što je očito satori iskustvo – to je odgovor Prirode koja je uspjela izravno prenijeti svoje reakcije u svijest. Ono što nesvjesna priroda suprotstavlja učitelju ili kōanu kao odgovor je očito satori. Zen buddhizam se razlikuje od svih ostalih meditativnih i filozofskih praksi po svom načelu odsustva pretpostavki, odnosno strogo odbacivanje Buddhe ili bilo kakvih slika.
Nikola Žuvela
terapeut i jyotish savjetnik
Autor: Nikola Žuvela, jyotish savjetnik i terapeut
Vir članka
Ostavite vaš komentar