Znanost sve bliže dokazu o postojanju života nakon fizičke smrti

Kada osjećaj disanja postane neprekinut, hodanje osvješteno a oči, jezik i čak srce posve mirni spoznajemo svoju pravu prirodu

ZNANOST SVE BLIŽE DOKAZU O POSTOJANJU ŽIVOTA NAKON FIZIČKE SMRTI

Zaustavimo li treperenje jezika, misli stanu. Zaustavimo li micanje očiju, misli stanu. Kada pažnja usmjerena na disajni proces postane neprekinuta, kontinuirana, misaoni proces se zaustavlja.

Moje je iskustvo pokazalo da, kada se naizmjenični dodir lijevog i desnog tabana s podlogom pretvori u neprekinuti doživljaj dodira kao takvog, spontano dolazi do uvida u stanje izvan vremensko-prostornog kontinuuma. Isto kao u trenutku kada prema svim podražajima koji dolaze iz vanjskog svijeta ne pružamo nikakav otpor, ne reagiramo, jer reakcija predstavlja vraćanje ritmu – mislima. Čak u Sanskrtu riječ r i t a m iz fraze „ritam bhava pragya“ označava osnovni red, istinu i sklad Kreacije! Izvan koje želimo zaviriti.

Čak je i jedan od najvažnijih fizioloških ritmova, otkucaje srca, moguće zaustaviti izvan situacija vezanih uz patološki zastoj rada tog organa. I to daje isti uvid.

Nedvojbeno je najuvjerljivije istraživanje objavljeno u kolovozu 1973. godine, u časopisu „American Heart Journal“. Riječ je o pokusu provedenom u Udaipuru, nad Yogi Satyamurtijem, šezdesetgodišnjakom kojeg su zatrpali u kubični otvor u zemlji, širine 1,5 metra. Tamo je ostao čak osam dana, a bio je spojen na medicinske instrumente izvan rupe u kojoj je ležao. Njegov je EKG prvih 29 sati bio normalan, no zamijećeno je da mu se puls penje na čak 250 otkucaja. Odjednom je linija EKG-a postala potpuno ravna ili, rečeno rječnikom laika, jogijevo je srce prestalo kucati! Pokus nije prekidan jer su neka druga mjerenja dala naslutiti da Satyamurti ipak nije mrtav u punom smislu te riječi. Nakon više od šest dana za vrijeme kojih srce ispitanika nije pokazivalo nikakove aktivnosti, na ekranu su se prvo pojavili slabašni impulsi. Nakon sat vremena to su postali normalni otkucaji srca. Sve provjere korištenih instrumenata su pokazale da na njima nije bilo greške a grupa od tri liječnika koji su nadgledali ovu nesvakidašnju demonstraciju objavila je spomenuti znanstveni rad.

Pročitaj  Ponedjeljak – Djelujete u prvom djelu dana

I druga su opširna istraživanja dokazala da se sva mistična iskustva u molitvi, meditaciji, ritualima i čak s halucinogenima svode na smanjenje cirkulacije u određenim dijelovima mozga. Koje po svemu sudeći nastupa gašenjem navedenih ritmova.

Sve oko sebe primjećujemo jer je u kretanju ili odnosu s nečim drugim a to pripada relativnom svijetu. Znanost može mjeriti ono što se odražava na nešto drugo. Otkriće goleme Tamne tvari u svemiru, koja nam je bila pod nosom, jer ispada da je možda ima višestruko više od nama znane materije, uslijedilo je kada su fizičari potaknuti promjenama u nečemu na što ta tvar djeluje uočili da ona postoji.
Česta je greška uvjerenje da je stanje najdublje meditacije i maksimalnog utrnuća mentalne aktivnosti i kliničke smrti isto ili bar slično.

To nije točno. Dok kod kliničke smrti EEG bilježi samo ravnu liniju (tzv. „flatliners“), kod ispitanika koji su demonstrirali najdublje duhovne uvide nešto izmijenjena mentalna aktivnost izmjerena EEG-om još uvijek postoji.
Intrigantna je činjenica da osobe koje su doživjele izostanak sveukupne encefalografske aktivnosti i naprosto umrle ipak svoja iskustva pamte, dakle postoji promatrač. Što podrazumijeva postojanje ega, jastva.

Vrlo je uzbudljiva mogućnost da kod kliničke smrti još uvijek postoji neka fina aktivnost u dubinama moždanih slojeva izvan domašaja mjernih aparata. Još je uzbudljivija mogućnost da se radi o „jastvu“ koje postoji n e o v i s n o od moždanih struktura, dakle van materijalne stvarnosti. Možda je to taj ego kao jedna misao na razmeđi Apsolutnog i relativnog koja može iskusiti i jedno o drugo.

U posljednje vrijeme jača pokret dr Roberta Lanze znan kao biocentrizam kao i uvjerenje da postoje bezbrojni paralelni svjetovi u koje selimo kada ovdje napustimo fizičko tijelo. Teorija Multiuniverzuma podrazumijeva tu opciju sasvim realnom. Nerijetko se njeni propovjednici pozivaju na „tunele“ kroz koje osobe koje dožive kliničku smrt putuju na „drugu stranu“ kao prolaze u paralelne svemire a tome u prilog idu i neki sveti spisi koji spominju upravo takove realnosti, posebice djelo sveca Soamijia „Sar Bachan“.

Pročitaj  Vikend, 25. i 26.1. – ima nešto skriveno, pritajeno, lažno

Slika 1.: Iz mjerenja EEG-a naprednih praktikanata Samatha meditacije iz tradicije Achaam Cha je razvidno da je mozak aktivan i u najdubljoj meditaciji
Slika 2.: Neurolog Dr John Greenfield sa Sveučilišta Toledo nema sigurno tumačenje za fenomen povratka iz stanja kliničke smrti i sjećanja na taj doživljaj. I on misli da se radi o drastičnom smanjenju cerebralne cirkulacije koju je teško izmjeriti postojećom tehnologijom.
Slika 3.: Djelo „Sar Bachan“ autora Soamijia iz 19. stoljeća vrvi detaljnim opisima vantjelesnih iskustava mistika koja frapantno podsjećaju na opise osoba koje su preživjele kliničku smrt. Ima dosta znanstvenika koji vjeruju da se radi o opisima paralelnih svemira u koje odlazimo nakon konačne fizičke smrti na Zemlji.



Vir, Autor: Drago Plečko

Oznake:
Ostavite vaš komentar
Komentar
Ime
Email